Na kraju jednog polja stajahu Ljubav i Samoća i zagledani u mladi zaljubljeni par. Samoća reče Ljubavi: – Kladim se, da ću ih rastaviti. Ljubav uzvrati: – Pričekaj…

Prije mnogo godina u Kini su živjela dva prijatelja. Jedan je znao vrlo lijeo svirati harfu, a drugi je bio nadaren da pažljivo sluša i…

Jedan je novinar pokušao izvući zanimljivu pripovijest od vrlo starog čovjeka koji se nalazio u državnom domu za umirovljenike i starije osobe. „Djede, reče mladi reporter,…

Skupini od 50 ljudi predavač je neočekivano prekinuo izlaganje. Podijelio im je po balon i zamolio svakog od njih da na njemu markerom ispiše svoje…

S M R T Studeni. Sutradan Svih svetih. Sumorno svitanje. Samotni stoje stoljetni spomenici, svjedoci smrti. Sjećam se svjedočanstva starih spisa: „Svijet skladno stvoren, skoro…

Kad je maharadža isplovio na more podigla se velika oluja. Jedan od robova na lađi počeo je plakati i jadikovati od straha, budući da nikada prije nije bio na brodu. Njegov plač je bio tako glasan i uporan da su na lađi svi bili ljutiti.

Jednog je pobožnog čovjeka pregazio automobil. U bolnici su mu rekli da će živjeti još samo nekoliko sati. Kako je njemu smrt bila prijelaz u vječnu slavu ostao je potpuno miran. Dozvao je obitelj da se oprosti.

U bolnici svećenik posjećuje jednu dragu staricu:

– Kako ste danas, bako?

– Dragi moj župniče, dobro je. Što ću se žaliti, već sam stara. Gospodin mi je podario divan život i ja sam spremna za vječnost.

Željela bih vas nešto zamoliti. Kada umrem neka me pokopaju sa žličicom u ruci.

Teškom bolesniku, koji se tužio zbog svoje sudbine, mudri čovjek reče: “Ti stvaraš svoju sudbinu.”
“Ali ja sigurno nisam odgovoran što sam se rodio teško bolestan.”
“Roditi se bolestan nije sudbina. To je činjenica. Sudbina je kako ti prihvaćaš svoju bolest i što činiš od nje.”

Jedan je seljak predvečer sjeo na prag svoga doma i uživao u svježem povjetarcu. Pored njegove kuće zavojiti je put vodio u grad. Slučajni je prolaznik opazio seljaka i pomislio: “Ovo mora da je neka lijenčina. Ništa ne radi i cijeli dan sjedi na pragu.”

Jednom sam angažirao stolara da mi pomogne renovirati staru poljsku kuću, a upravo mu je bio završio prvi težak dan na poslu.

Pukla mu je guma pa je izgubio jedan sat rada, električna pila mu je otkazala, a sada mu se stari kamionet odbijao pokrenuti. Dok sam ga vozio kući, sjedio je ozbiljan u kamenoj tišini.

Pas pred ogledalom – poučna priča
Jednom davno živio je jedan kralj koji je imao ogroman, ali zaista čudan dvorac.

Iznutra je bio prekriven ogledalima – po zidovima, podovima, stropovima, posvuda na tisuće ogledala.

U jednom gradiću na istoku Europe živio je učeni rabi Naftali. U tom mjestu običavali su bogati žitelji, čije su kuće bile na osami, najmiti ljude koji su noću bdjeli nad njihovim posjedom. Jedne kasne večeri učeni i mudri rabi šetao je rubom šume koja se nalazila na kraju grada. Susreo je jednog čovjeka u kojem je prepoznao čuvara posjeda.

Jednog dana sveti Franjo, izašavši iz samostana, sretne brata Ginepra. Bijaše to prostodušan i dobar brat pa ga je Franjo jako volio.

U susretu mu reče: „Dođi brate Ginepro, idemo propovijedati“.

„Oče moj“, odgovori ovaj, „ti znaš da sam neuk. Kako ću ljudima propovijedati?“