U jednom gradiću na istoku Europe živio je učeni rabi Naftali. U tom mjestu običavali su bogati žitelji, čije su kuće bile na osami, najmiti ljude koji su noću bdjeli nad njihovim posjedom. Jedne kasne večeri učeni i mudri rabi šetao je rubom šume koja se nalazila na kraju grada. Susreo je jednog čovjeka u kojem je prepoznao čuvara posjeda.
Upitao ga je: “Za koga ti hodaš?“
On mu je odgovorio za koga „hoda“ ali ga je i priupitao: “A za koga hodate vi, rabi?“
Riječ je pogodila rabija Naftalija kao strijela.
„Još ne hodam ni za koga“, izustio je mučno i onda nastavio dugo koračati uz čovjeka koga je sreo.
„Hoćeš li biti moj sluga?“ upitao je rabi naposljetku čuvara.
„Vrlo rado, ali što ću raditi?, upita čovjek.
„Podsjećati me za koga hodam“, odgovorio mu je rabi Naftali.