Franjo i Klara – mp3
Zovem se Klara, jučer sam odsjekla kosu
trčeć niz ulice grada susjedi vidjeli me bosu
kako žurim da ti se pridružim Brate moj
Zovem se Franjo….
Ideja o izboru zaštitnice temelji se na jednom događaju iz života svete Klare. U Badnjoj noći 1253. sveticu je bolest prikovala uz postelju te nije mogla sa svojom samostanskom zajednicom pribivati svetoj misi u crkvi svetoga Damjana. Tada je primila milost čuti liturgijske pjesme i vidjeti jaslice: “I eto, odjednom, stade u njenim ušima odzvanjati veličanstven koncert iz crkve svetoga Franje. /…/ Štoviše, na još veće čudo, imala je milost čak i vidjeti jaslice u kojima je ležao Gospodin.” (Franjevački izvori, br. 3212). Bila je riječ o pravome audiovizualnom čudu (sveta je Klara na udaljenost mogla čuti i vidjeti nešto što se stvarno odigravalo u crkvi svetoga Franje). No, to ujedno nije bila i jedina vizija svete Klare: dovoljno je spomenuti se one, od velike duhovne važnosti, u kojoj je sveti Franjo hrani, ili pak utješnoga viđenja “Kralja Slave”, na samrtnoj postelji, koja joj je otela usklik: “Pođi sigurno, jer imaš dobru pratnju na putu!”. Proglašenje svete Klare zaštitnicom televizije, do kojega je došlo na temelju oduševljenja novim tehnološkim čudom te u ozračju kinematografskoga realizma, ne smije nas nikako navesti na zaborav istinskoga viđenja, onoga blaženoga, stvarnijega od svake ljudske predodžbe, za kojime je čitavoga života čeznula. Ugledavši jaslice, sveta je Klara uspjela točno prepoznati mjesto na kojem su se nalazile: bila je to donja bazilika, u kojoj se čuva tijelo svetoga Franje. Tako je viđenje – osim mjesta susreta s Bogom – postalo također i izrazom njezine povezanosti sa svetim Franjom, kao i sa samim Asizom. Mogli bismo reći i kako se te noći obznanila povezanost koja je svetu Klaru oduvijek združivala s liturgijskim događajima, s Crkvom, kao i s čitavim svijetom. Stoga nimalo ne čudi što je jedna kontemplativna redovnica poput svete Klare proglašena zaštitnicom televizije: kontemplativni život otvara putove ljudske povijesti i događaja u Božjim očima. Sveta Klara, kao i nebrojeni drugi sveci i svetice, koji su pročistili svoja sjetila, pozivaju nas na preispitivanje dimenzije gledanja, budući da će njime uvelike biti obilježena naša punina života u Kraljevstvu Božjemu, gdje ćemo gledati Gospodina “licem u lice, jer ćemo ga vidjeti kakav jest.” preuzeto sa: www.veritas.hr 1U ime Gospodnje. Amen. 2Među tolikim drugim darovima koje smo primile, i danomice primamo od našega predarežljivoga Darovatelja, Oca milosrđa, i za koje smo dužne iskazivati veću zahvalnost istomu slavnomu Ocu, jest dar našega poziva, 3za koji, što je on savršeniji i veći, toliko većma Njemu više dugujemo. 4Stoga Apostol piše: „Upoznaj svoj poziv!” 5Sin Božji postao je naš Put koji nam je naš preblaženi Otac Franjo, istinski zaljubljenik u Njega i Njegov nasljedovatelj, riječju i primjerom pokazao i o njemu nas poučio. 6Stoga, ljubljene moje sestre, moramo pomno promatrati neizmjerne Božje darove koji su nam obilno darovani, 7a među ostalima one koje se Bog udostojao u nama izvesti po svojemu ljubljenome sluzi, našemu blaženomu Ocu Franji, 8ne samo nakon našega obraćenja, nego također dok još bijasmo u bijednoj ispraznosti svijeta. 9Zapravo, sam Svetac je, gotovo odmah nakon svojega obraćenja, dok još nije imao ni braće ni drugova, 10kad je gradio crkvu svetoga Damjana, gdje ga je sasvim pohodila božanska utjeha te je bio primoran potpuno napustiti svijet, 11od velike radosti i rasvjetljenja Duha Svetoga prorekao o nama ono što je Gospodin kasnije ispunio. 12U ono vrijeme, naime, popevši se na zid spomenute crkve, nekim siromasima koji su pokraj nje boravili glasno je na francuskome jeziku govorio: 13„ Dođite, pomozite mi u gradnji samostana svetoga Damjana, 14jer će odsada ovdje biti gospođe koje će svojim svetim načinom suživota, koji će postati glasovit, proslaviti našega nebeskoga Oca po sveopćoj njegovoj svetoj Crkvi”. 15U ovome događaju možemo, dakle, promatrati izobilnu Božju dobrohotnost prema nama: 16On se po svojemu neizmjernom milosrđu i ljubavi udostojao po svojemu Svecu govoriti tako o našemu svetom pozivu i izabranju. 17I nije naš preblaženi Otac Franjo tako prorokovao samo o nama, nego i o drugima koje će doći u sveti poziv u koji je Gospodin pozvao nas. 18Kolikom živom željom i kolikom strastvenošću duha i tijela moramo, dakle, čuvati zapovijedi Božje i našega Oca, da udružene s Gospodinom uzvratimo Njemu umnožen talent! 19Jer sam nas je Gospodin postavio kao oblik, za primjer i ogledalo ne samo drugima, nego također našim sestrama koje će Gospodin pozvati u naš poziv, 2 kako bi i one zauzvrat bile ogledalo i primjer onima koji žive u svijetu. 21Kad nas je, dakle, Gospodin pozvao na tako velike stvari, to jest da se one koje su za ogledalo i primjer drugima mogu ogledati u nama, 22uvelike smo dužne blagoslivljati i hvaliti Boga i još više se utvrditi u tome da činimo dobro u Gospodinu. 23Zato, ako budemo živjele po gore spomenutom obliku, ostavit ćemo drugima plemenit primjer i veoma kratkim naporom steći nagradu vječnoga blaženstva. 24Nakon što se svevišnji Otac nebeski, po svojemu milosrđu i milosti, udostojao rasvijetliti moje srce da činim pokoru po primjeru i učenju preblaženoga Oca našega Franje, 25malo nakon njegova obraćenja ja sam mu, zajedno s nekoliko sestara koje mi Gospodin bijaše dao malo nakon mojega obraćenja, dragovoljno obećala poslušnost, 26onako kako Gospodin bijaše upravio svjetlo svoje milosti u nas po njegovu zadivljujućem životu i njegovu učenju. 27Onda je Franjo, promatrajući kako, premda tjelesno krhke i slabe, ipak nismo odbile nikakvu oskudicu, siromaštvo, napor, nevolju ili sramotnost i prezir od strane svijeta,28štoviše, kako nas je često istraživao prema primjeru svetaca i svoje braće i našao da sve to promatramo kao velike naslade – mnogo se radovao u Gospodinu. 29I potresen očinskom ljubavi prema nama obvezao nam se da će uvijek, on osobno i po svojemu Redu, imati o nama takvu pažljivu brigu i takvu posebnu skrb kakvu ima o svojoj braći. 30I tako smo, po volji Božjoj i preblaženoga Oca našega Franje, pošle boraviti kod crkve svetoga Damjana, 31gdje nas je Gospodin po svojemu milosrđu i milosti u kratkom vremenu povećao brojem, da se ispuni ono što je Gospodin unaprijed rekao po svojemu Svecu; 32prije toga smo, naime, premda kratko, bile na drugome mjestu. 33Zatim nam je napisao oblik življenja i to najviše da uvijek ustrajemo u svetome siromaštvu. 34Dok je živio, nije se zadovoljio poticati nas mnogim govorima i primjerima na ljubav i na obdržavanje presvetoga siromaštva, nego nam je predao više spisa, da se ne bismo nakon njegove smrti ni na koji način odvratile od njega, 35kao što se ni Sin Božji nikada nije htio odvratiti od istoga svetoga siromaštva dok je živio na svijetu. 36I dok je bio živ, preblaženi naš Otac Franjo, oponašajući Njegove stope, nije se svojim primjerom i učenjem ni na koji način udaljio od Njegova svetoga siromaštva koje je on izabrao za sebe i za svoju braću. 37Stoga sam ja, Klara, službenica Kristova i Siromašnih sestara samostana svetoga Damjana, premda nevrijedna, i biljčica svetoga Oca, zajedno s drugim svojim sestrama pomno razmišljala o našem tako uzvišenom zavjetovanju i o zapovijedi tako velikoga Oca.38I razmišljale smo o krhkosti ostalih kojih smo se i mi bojale u nama samima nakon smrti našega svetoga Oca Franje koji bijaše naš stup i naša jedina utjeha nakon Boga, i naša utvrda. 39Više puta smo se uzastopce dragovoljno obvezale Gospođi našoj presvetoj Siromaštini da bi poslije moje smrti sestre, sadašnje i one koje će doći, imale jakosti ni na koji način ne udaljiti se od nje. 40I kako sam ja uvijek revno i brižno obdržavala, i nastojala da i druge obdržavaju sveto siromaštvo koje smo obećale Bogu i Ocu našemu blaženomu Franji, 41tako su i one koje će mene zamijeniti u službi dužne sve do konca uz Božju pomoć opsluživati i nastojati da druge opslužuju sveto siromaštvo. 42Štoviše, zabrinuta, još sam radi veće predostrožnosti poradila na tome da nam Gospodin papa Inocent, za vrijeme kojega započesmo, i drugi njegovi nasljednici svojim povlasticama ukrijepe naš zavjet presvetoga siromaštva koje smo obećale Gospodinu i našemu blaženomu Ocu, 43da se ne bismo ni u koje vrijeme i ni na koji način od njega udaljile. 44Iz toga razloga, klečeći na koljenima te tijelom i dušom prignuta, preporučam sve svoje sestre, koje jesu i koje će doći, svetoj Majci Rimskoj crkvi, Vrhovnome svećeniku i nadasve gospodinu kardinalu koji će biti dodijeljen Redu manje braće i nama. 45Iz ljubavi prema onome Bogu koji je kao siromah bio položen u jasle, kao siromah živio na ovome svijetu i gol ostao na križu, 46neka se gospodin kardinal brine da njegovo malo stado, koje je Gospodin Otac porodio u svojoj svetoj Crkvi riječju i primjerom preblaženoga Oca našega Franje koji je slijedio u stopu siromaštvo i poniznost njegova ljubljenoga Sina i njegove slavne Djevice Majke,47opslužuje sveto siromaštvo koje smo obećale Gospodinu i Ocu našemu Franji. I neka se udostoji uvijek ih podupirati i sačuvati u njemu. 48I kao što nam je Gospodin dao našega preblaženoga Oca Franju za utemeljitelja, saditelja i pomoćnika našega u Kristovoj službi i u onome što smo obećale Gospodinu našemu i blaženomu Ocu, 49koji je također dok je živio bio uvijek brižan riječju i djelom brižno uzgajati i njegovati nas, svoju biljčicu, 50tako preporučam i ostavljam svoje sestre, i sadašnje i buduće, nasljedniku preblaženoga Oca našega Franje i čitavome Redu 51da nam uvijek budu na pomoć da napredujemo u boljem služenju Bogu, a nadasve u opsluživanju presvetoga siromaštva. 52Ako bi se pak dogodilo u neko vrijeme da spomenute sestre ostave spomenuto mjesto i presele se na drugo, dužne su, gdjegod bile nakon moje smrti, ništa manje ipak opsluživati gore spomenuti oblik siromaštva koji smo obećale Gospodinu i preblaženomu Ocu našemu Franji. 53Neka ona koja će biti u službi, zajedno s drugim sestrama, ipak pomno pazi i neka bude pronicljiva da se ne nabavljaju ili ne primaju zemljišta oko gore spomenutoga mjesta više negoli je krajnje nužno za vrt radi uzgoja povrća. 54Ali ako radi poštenja i povučenosti samostana treba s koje strane imati više zemlje izvan ograde vrta, neka ne dopuste da se nabavi ili primi više negoli zahtijeva krajnja nužda. 55I ta zemlja neka se uopće ne obrađuje niti zasijava, nego neka ostane uvijek tvrda i neobrađena. 56Opominjem i potičem u Gospodinu Isusu Kristu sve svoje sestre, sadašnje i one koje će doći, da čitavim bićem nastoje nasljedovati put svete prostodušnosti, poniznosti i siromaštva, i k tomu također časnost našega svetoga načina življenja, 57kako su nas u početku našega obraćenja poučili Krist i preblaženi Otac naš Franjo 58od kojih je sam Otac milosrđa, predarežljivi Darovatelj, ne po našim zaslugama, nego po samome svojemu milosrđu i milosti, izlio miomiris dobra glasa na one koji su daleko kao i na one koji su blizu. 59I ljubeći se uzajamno u ljubavi Kristovoj, pokažite izvana djelima onu ljubav koju imate unutra, 60tako da sestre, izazvane tim primjerom, uvijek rastu u ljubavi prema Bogu i u međusobnoj ljubavi. 61Molim također onu sestru koja će biti u službi sestara da nastoji natkriliti druge više krepostima i svetim ponašanjem negoli službom, 62kako bi njezine sestre, potaknute njezinim primjerom, slušale ne toliko zbog njezine službe nego radije iz ljubavi. 63Neka bude također pronicljiva i razborita prema svojim sestrama, kao što je dobra majka prema svojim kćerima, 64i neka im osobito nastoji od milostinje koju će Gospodin dati pribaviti prema potrebi svake pojedine. 65Neka bude također toliko dobrostiva i njima pristupačna da one mogu s pouzdanjem očitovati svoje potrebe 66i povjerljivo joj se uteći svakoga časa, kako im se bude činilo da je dobro za njih same i za njihove sestre. 67Sestre koje su podložne, međutim, neka imaju na umu da si radi Boga uskraćuju svoju volju. 68 Stoga hoću da slušaju svoju majku drage volje kako su obećale Gospodinu,69kako bi njihova majka, vidjevši ljubav, poniznost i jedinstvo koje imaju jedna prema drugoj, lakše nosila svaki teret koji po službi snosi, 70i da joj se po njihovu svetome načinu života ono što je tegotno i gorko obrati u slatkoću. 71I budući da je tijesan put i staza kojom se ide, i uska su vrata kroz koja se ulazi u život, malo je onih koji njime hode i kroz njih ulaze; 72i ako ima nekih koji neko vrijeme njime hode, premalo je onih koji ustraju na tome putu. 73Uistinu blaženi oni kojima je dano hoditi tim putem i ustrajati sve do kraja! 74Zato, ako smo ušle na put Gospodnji, čuvajmo se da zbog svoje krivnje i neznanja nikada ni na koji način ne odstupimo od njega, 75da ne nanesemo uvredu tako velikomu Gospodinu i Njegovoj Majci djevici, i Ocu našemu blaženomu Franji, Crkvi slavnoj i vojujućoj. 76Jer pisano je: „Prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih!” 77Radi toga prigibam svoja koljena pred Ocem Gospodina našega Isusa Krista, da po molitvama i zaslugama slavne i svete djevice Marije, Majke Njegove i preblaženoga Oca našega Franje i svih svetih 78sam Gospodin, koji nam je dao dobar početak, dadne porast i također dadne konačnu ustrajnost. Amen. 79Da bi se bolje obdržavao, ovaj spis ostavljam vama, svojim predragim i preljubljenim svojim sestrama, sadašnjima i budućima, kao znak blagoslova Gospodnjega i preblaženoga Oca našega Franje i blagoslova od mene, vaše majke i službenice. Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC preuzeto sa: http://klarise-zg.hr popeli na zid tvojega samostana Svetoga Damjana, ti si pala ničice i blago prošaptala svoju molbu Isusu u Presvetom Sakramentu. I On je odmah odgovorio: Ja ću vas uvijek čuvati! Moli i danas kao što si nekoć molila. Reci Isusu moju molbu, govori mu o mojoj nevolji i mojoj brizi za one koje ljubim, za našu zemlju i za sve ljude u potrebi. (Spomeni i svoju posebnu nakanu.) Pouzdajem se da ću ja i svi za koje molim po tvom moćnom zagovoru primiti ljubav i zaštitu od Gospodina. Amen. Interaktivni kviz sa 13 pitanja na temu svete Klare Asiške, zaštitnice televizije. Ova djevojka plemenita roda napustila je obitelj i pridružila se svetom Franji i njegovoj prvoj braći. – – Najviše osoba nazvanih Klara rođeno je u novom tisućljeću, a najmanje četrdesetih godina prošlog stoljeća. Relativno najveći broj osoba s imenom Klara slavi rođendan 11. kolovoza. Osobe s imenom Klara najviše vole čitanje. Većina osoba koje se zovu Klara žitelji su Zagreba (ukupno preko petsto), Splita (preko sto) te Rijeke (osamdesetak). S obzirom na broj stanovnika, Klara najčešće je ime među stanovnicima Draža gdje se svaki tristoti stanovnik tako zove. Nadimci: Lara, Larica, Klarica… prema: http:imehrvatsko.net Napisati bilo kakav tekst o svetoj Klari, čak i danas, kada se zanimanje za tu asišku “Siromašnu Gospođu” polako budi i kada ona izlazi iz sjene svojeg “duhovnog oca” i “skrbnika” svetog Franje, jako je teško. Jedan od razloga za to svakako je i taj što čak i danas Klaru premalo poznajemo. Ona je već stoljećima jednostavno “biljčica svetog Franje” i jednostavno prirodni produžetak njegova poslanja, gotovo posve nedjeljiva od voljenog “Siromaška iz Asiza”. Često je stoga običaj, pogotovo za one ljude koji se zanimaju za franjevaštvo, da Klarino ime izgovaraju zajedno s Franjinim i sve ono što je Franjo učinio jednostavno pripisuju i Klari. Najkraće rečeno, prava Klara Asiška uvijek ostaje nekako po strani, i u sjeni. Vjerojatno se ona sama ne bi bunila zbog takvog slijeda događaja, već bi radosno i ponizno prihvatila sporednu ulogu koju joj je povijest namijenila. No, budući da 11. kolovoza slavimo njezin spomendan, predlažem da se zajedno zadubimo u lik svete Klare. Tek da bismo pokazali koliko ta svetica ima za ponuditi, možda čak u nekim aspektima i više od svojega “oca” , Franje Asiškog. Cilj nam je prikazati Klarinu specifičnu duhovnost i ono što je toliko razlikuje i izvlači iz Franjine sjene te čini značajnom, ne samo za franjevački red, već za cijelu Katoličku crkvu. Klara je rođena u Asizu, 1193. godine, kao prvo od troje djece koja su rođena iz braka Favaronea i Hortulane Offreduccio, pripadnika asiškog plemstva. U dobi od šesnaest ili sedamnaest godina (zbog manjkavosti povijesnih izvora nemoguće je točno reći), Klara je ostala zadivljena svojim sugrađaninom Franjom Asiškim, koji je “posve napustio svijet” i odabrao živjeti za Krista, u siromaštvu, kao “najmanji od najmanjih”. Osjetivši potrebu da se priduži Franji i njegovoj braći, Klara je prvo naišla na žestoko opiranje svoje obitelji. Ali kao da išta može odvratiti od Boga dušu koja je upravo buknula žarkom i neugasivom vatrom spram njegove bezgranične Ljubavi. U maniri najnapetijih romana, Klara noću bježi iz Asiza i pridružuje se Franji i njegovoj prvoj braći. Sam Franjo joj je vlastoručno odsjekao kosu kada je na sebe obukla odjeću siromaštva. Asiška djevojka, potekla iz plemstva, dohvatila je plug i krenula naprijed, ne osvrćući se za sobom. Za sebe je izabrala život odricanja, potpunog siromaštva, prošnje, malenosti i poniznosti – u kojoj je vidjela slast, čaroliju potpunog suobličenja s Kristom. Jer, kako će kasnije isticati u svojim Spisima, “siromaštvo Gospodinovo učinilo nas je baštinicima kraljevstva nebeskoga”, i postalo tako jedini put kojim se može nasljedovati Krista. Kasnije, milošću Božjom, red Siromašnih Gospođa (kako ih je prozvao sveti Franjo) počinje rasti i danas broji oko 200 000 redovnica i oko 950 samostana. Temelji naših spoznaja o Klari i njezinom duhovnom životu počivaju upravo u njezinim Spisima. Pa ipak, i ta staza je često krivudava i opasna. Dakako da su se kroz stoljeća pojavljivali mnogi spisi koji su bili pripisivani Klari, ali dvojbene autentičnosti, dakako da je čak i nekima koji se danas uzimaju zdravo za gotovo, zaista bilo teško utvrditi autentičnost. Stoga ćemo ovdje u razmatranje uzimati samo one spise za koje smo najsigurniji da pripadaju upravo Klari, a to su redom: četiri pisma Agnezi Praškoj, Pravilo Svete Klare i Oporuka Svete Klare. Spis koji smo ispustili jest “Blagoslov Svete Klare” i “Pismo Ermentrudi iz Brugesa”. “Blagoslov” je ispušten ne zbog svoje manje vrijednosti, već zato što nije toliko nužan za razumijevanje Klarine duhovnosti, a “Pismo Ermentrudi” je spis sporne autentičnosti, te vrlo vjerojatno ne pripada Klari, ali se često pridružuje njezinim spisima, jer stil i način izražavanja jako podsjećaju na njezin. Nesumnjivo je da je sama Klara znala pisati. Čak dapače, kao plemićka kći, ona je vjerojatno bolje vladala latinskim od Franje, što je posebno zamjetno u tome što su Klarini spisi i gramatički ispravniji, dok su Franjini puni “loše latinštine”, kako su primjećivali kasniji istraživači istih. Isto tako, kao što je sigurno da je Klara sama pisala, treba pretpostaviti da se služila i uslugama tajnika, odnosno da je ponekad i diktirala kakav tekst kojoj od sestara, što je bila česta praksa u ono vrijeme. Kada čitatelj naglo prijeđe s Franjinih spisa na Klarine, čitava perspektiva se mijenja. Naime, sveti Franjo je poznat kao svetac “pjesničke duše”, što možda ponajviše duguje svojoj “Pjesmi Stvorova”, ali iz njegovih ostalih spisa je puno teže izvući tu klasifikaciju (iako je ona nesumnjivo i ondje prisutna). Ali upravo su Klarini spisi oni koji već na prvi pogled odišu zanesenom i pjesničkom dušom. Svetoj Klari pripada i jedno važno prvenstvo. Naime, ona je prva žena u povijesti koja je sastavila Pravilo isključivo za ženski red. A odmah na tu veoma važnu činjenicu nadovezuju se i neke druge. Naime, za razliku od franjevaca, klarise su od svojih početaka bile strogo sjedilački red vezan uz samostan i kontemplaciju. I iako je Klarino pravilo u velikoj mjeri samo posuđeno pravilo života Manje Braće, Klara je u njega uvrstila neke dotada nove stvari. Naime, vezana sa svojim sestrama u samostan, u njezinom pravilu se pojavljuju obrisi kućnog reda i demokratizacija odnosa u samostanu. Za razliku od svetog Franje, koji čovjeka smatra lošim i grešnim, vodeći se riječima da svo zlo “izlazi iz srca čovječjega” koje je navezano na svijet, Klarina vizija čovjeka je posve drugačija. Ona je naime u svojoj biti optimistična, puna povjerenja u njegove sposobnosti i njegovo djelovanje na putu siromaštva i poniznosti. Evo, dakle, već jedne velike i ne posve zanemarive razlike između “oca” i “kćeri”. Isto tako, za Franju je Krist samo ideal siromaštva i patnje, ali Klara odlazi i korak dalje u tom tumačenju. Naime, dok je Franjo uglavnom težio proslavljati Boga Oca, Klara se, posebno u svojim pismima Agnezi Praškoj, kćeri češkog kralja Otokara I., s kojom je vodila izrazito vrijednu korespondenciju čiji je veći dio, osim upravo ta četiri Klarina pisma, izgubljen, razotkriva u još dubljem svjetlu. Naime, dok nam Klarino Pravilo i Oporuka otkrivaju veoma čvrstu i postojanu ženu za ono doba, organiziranu u svojim namjerama, i punu brige i ljubavi za svoje sestre (i “one koje jesu i one koje će doći”), upravo Pisma Agnezi otkrivaju da je Klara još više nego Ocu, bila sklona Kristu, Sinu. Ne samo kao uzoru potpunog siromaštva i poniznosti, već i kao slici najljepšeg Zaručnika, Kralja Kraljeva. U tim pismima koja Klara piše, jasno se ogleda utjecaj Pjesme nad pjesmama, posebice kada Klara hrabri Agnezu i raduje se zbog njezine odluke da uđe u samostan i počne provoditi redovnički život sa svojim sestrama. Klara tako Agnezin “izlazak iz svijeta” prikazuje kao vjenčanje za jednog i jedinog, najljepšeg od svih – Krista, koji će Agnezi biti vječna nagrada i koji će joj ponuditi Ljubav i Slast nad svakom zemaljskom Ljubavlju. Tu se pojavljuju obrisi puno dubljeg i mističnijeg poimanja Krista, svojevrsna Klarina kristologija izlazi na vidjelo. A u istim pismima, Klara će otići i korak dalje. Za razliku od Franje čiji je postupak u spisima puno manje refleksivan, Klara će u svojem Trećem pismu Agnezi direktno nagovijestiti ono što će kasnije postati poznato pod imenima kontemplacije i meditacije. Naime, ona piše ovako: “Postavi svoj duh pred zrcalo vječnosti, uroni svoju dušu u svjetlo slave, postavi svoje srce u lik božanske biti i preobrazi svu sebe motrenjem u slici njegovog božanstva, da i sama osjetiš što osjećaju prijatelji kušajući skrivenu slatkoću, koju je sam Bog od početka čuvao za one koji ga ljube.” Upravo je ovo “motrenje” i “uranjanje” toliko značajno, a o tome kod Franje nema govora. I ima li igdje jednostavnijega, a ljepšeg opisa sjedinjenja s Bogom? Svakako da bi ih se našlo mnogo u raznim sličnim iskustvima svetaca, ali upravo je Klara na neki način odškrinula vrata takvom poimanju vječnosti, a veoma je značajno i često spominjanje riječi “zrcalo” u njezinim spisima. Jer koristeći upravo tu simboliku zrcala, Klara jasno sugerira kako se u Bogu zrcali apsolutno i svepristuno Jedno, čitav Svijet i Svemir, zajedno s najmanjom dušom, najponiznijom i najsiromašnijom dušom, koja ide za Kristom, odričući se potpuno svijeta. Što dakle reći ili zaključiti na kraju ovog promišljanja? Svakako to da Klara ima jako puno toga ponuditi, svakako da je nepravedno zapostavljena, i svakako da bi trebalo uroniti u proučavanje njezine osobe, i pokušati njezin pristup primijeniti i u vlastitom životu – nasljedovati siromašnog Krista. Ondje gdje je Franjo štur i možda nejasan, možemo birati Klaru, i zadubiti se u njezina promišljanja, a ondje pak gdje nam se čini kako je ona nezgrapno sročila neke stvari i ostavila neka pitanja bez odgovora, možemo svrnuti pogled u koji od Franjinih spisa. prema www.vjeraidjela.com _
Bazilika svete Klare u Assizu – on-line puzzleSveta Klara Asiška zaštitnica je televizije.Kratkim Clarius explendescit od 17. veljače 1958. papa Pio XII. odobrio je tu svetačku zaštitu nad jednom od najrevolucionarnijih tehnoloških novina prošloga stoljeća, od koje “mogu proizaći velike koristi, ali i nemala šteta”.
Ono što je sveta Klara vidjela u Badnjoj noći 1252. zacijelo nije bio prizor prenošen bilo kakvim ljudskim sredstvom, već plod božanske milosti. Njezina želja za sudjelovanjem u božićnome slavlju bila je toliko snažna te joj je od Boga ishodila povlasticu nadilaženja prirodnih zakona u iskustvu što će ga čovjek vlastitim sredstvima uspjeti ponoviti tek nekoliko stoljeća kasnije.
Sveta Klaro, kada su se vojnici, s namjerom ubijanja i uništavanja,
Klara je žensko ime, gotovo u potpunosti hrvatsko. Značenje imena dolazi od latinsko-talijanske Clara – svijetla, sjajna; čuvena, znamenita. Klara je dosta često ime, među dvjesto najčešćih ženskih imena u Hrvatskoj, gdje danas živi preko dvije tisuće osoba koje nose ovo ime.
