Jednog dana sveti Franjo, izašavši iz samostana, sretne brata Ginepra. Bijaše to prostodušan i dobar brat pa ga je Franjo jako volio. U susretu mu reče: „Dođi brate Ginepro, idemo propovijedati“. „Oče moj“, odgovori ovaj, „ti znaš da sam neuk. Kako ću ljudima propovijedati?“

Jednog dana sveti Franjo, izašavši iz samostana, sretne brata Ginepra. Bijaše to prostodušan i dobar brat pa ga je Franjo jako volio.

U susretu mu reče: „Dođi brate Ginepro, idemo propovijedati“.

„Oče moj“, odgovori ovaj, „ti znaš da sam neuk. Kako ću ljudima propovijedati?“

No kako Franjo bijaše uporan, pristao je. Prošli su gradom moleći u šutnji za sve one koji su radili u trgovinama i po vrtovima. Smiješili su se djeci, pogotovo onoj najsiromašnijoj. Sa starijima su popričali, pomilovali bolesnike, a nekoj ženi pomogli ponijeti vjedro s vodom.

Nakon što su nekoliko puta prošli gradom, sveti Franjo reče: „Brate Ginepro, vrijeme je da se vratimo u samostan“.

„A propovijed?“ – upita brat Ginepro.

„Pa propovijedali smo…“ – odgovori svetac smiješeći se.