Skrivena ljubav

Kada si govorio, mnogi su pili Tvoje riječi.
Kada si hranio gladne, bilo ih je na tisuće.
Kada si ulazio u Jeruzalem, cijeli grad je kliktao od veselja.

Kada su te sudili, nisu mogli stati u dvorište
svi koju su htjeli pratiti optužbe, obranu i presudu.

Kada su te osudili, jeruzalemske su ulice bile pune.

Kada su te razapeli, mnogi su promatrali.
Neki izbliza, a neki izdaleka.
Kada si umro, svi su otišli.

Ostali su rijetki.
Oni su Te skinuli s križa, pokopali i zatvorili grob.

Ostao si sam.
U mraku groba nitko nije više bio s Tobom.
Sam si prošao kroz dolinu smrti
i sam si se susreo s njezinim mrakom i njezinom svemoći.

Kada je prošla subota
i kada Te Otac pozvao iz dubine mraka
i svojim Te svjetlom izbavio iz kandža smrti,
nikoga nije bilo uza Te.

Kada je u trenu sva ljudska nepravda skliznula s Tvoga ubijenoga tijela
a Očevo svjetlo zapalilo život u Tvojim udovima, nikoga nije bilo s Tobom.

Nema svjedoka Tvojega uskrsnuća.
U mraku smrti zjapi rupa.
Smrt je mrtva –
viče praznina iz Tvoga groba.

Kada si u tajnosti Marijine utrobe uzimao tijelo, nitko nije svjedočio.
Kada je Otac u mraku smrti to isto tijelo oblačio u svjetlost Života,
nitko nije bio u blizini.

I da jest, ništa ne bi vidio.
I da si htio svoja dva početka u ljudskom tijelu
staviti svima pred oči, nitko ništa ne bi vidio.

Vidjeli bi isto što svi vidimo kada riječima iz svećeničkih usta
kruh pretvaraš u svoje tijelo
a vino u svoju krv: ništa.

Pa ipak, živimo od nevidljive Tvoje prisutnosti.
U tijelu i riječi.
Ne prestaješ se davati.
A da bi mogao ljubiti bez naplate,
povukao si se u skrovitost.
Put do nje pronalazi tko ljubi.

Fra Ante Vučković

No votes yet.
Please wait...