Kratka priča o darivanju za nedjelju caritasa, solidarnosti sa siromasima i onima koje je zadesila neka druga životna nesreća.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Na jednoj američkoj televiziji organizirano je javno prikupljanje sredstava za liječenje jednog čovjeka. Hitno je trebalo sto pedeset tisuća dolara za operaciju. Gledatelji su se javljali, svaki je donirao tri, četiri, ili više tisuća dolara. U jednom trenutku javio se jedan gledatelj i rekao da donira dva dolara.
Voditeljica se zahvalila i na ta dva dolara, ali nije odoljela da ne upita: „Gospodine, zašto dva dolara?“ A čovjek odgovori: „Ja sam ostao nedavno bez posla i u džepu imam samo četiri dolara. Moja vjera me uči da dam od sebe sve da pomognem bratu, susjedu, čovjeku. Ostavio sam dva dolara da nešto pojedem, a dva ću donirati. Sutra je novi dan. Imam dosta iskustva, ali nisam uspio naći novi posao. Ali, ne očajavam. Dat će dragi Bog.“
Sljedeći gledatelj koji je nazvao rekao je: „Ja doniram osam tisuća dolara za liječenje, a četiri tisuće poklanjam čovjeku koji je donirao dva dolara.“ Svi u studiji su ostali zapanjeni dobrotom ovog čovjeka. Redali su se pozivi, tako da je do kraja emisije skupljen cjelokupni iznos za liječenje i isto toliko za čovjeka koji je donirao dva dolara. Dobio je na desetine ponuda za posao. Zašto? Jer, dragi Bog, onoga čija milostinja krene iz srca, prije nego li je ruka udijeli, nikada ne ostavlja na cjedilu…