U bolnici svećenik posjećuje jednu dragu staricu:
– Kako ste danas, bako?
– Dragi moj župniče, dobro je. Što ću se žaliti, već sam stara. Gospodin mi je podario divan život i ja sam spremna za vječnost.
Željela bih vas nešto zamoliti. Kada umrem neka me pokopaju sa žličicom u ruci.
– Sa žličicom?! Oprostite, ali zašto sa žličicom?
– Još kada sam bila sasvim mala, uvijek sam rado sjedala za blagdanski stol, na ručkove i večere.
I uvijek bih, sve do danas, prvo pogledala stoji li mala žlica pored tanjura.
I uvijek bih, sve do danas, prvo pogledala stoji li mala žlica pored tanjura.
Ne razumijem?!? – reče župnik
– Pa najbolje uvijek dolazi na kraju. – odgovori starica
Kada ljudi budu prolazili pored mog lijesa i kad se zapitaju što će mi žličica u ruci…
recite im da imam žličicu jer me tek sad čeka ono najbolje!
Žličica – priča o pripravi za smrt – pps
Jedna je starica zatražila da je pokopaju s malom žličicom u ruci. Objasnila je: “uvijek kad bih vidjela žličicu pored tanjura značilo je da stiže desert, pa želim da svi znaju kako mene upravo sada čeka ono najbolje.”
