Kad je maharadža isplovio na more podigla se velika oluja. Jedan od robova na lađi počeo je plakati i jadikovati od straha, budući da nikada prije nije bio na brodu. Njegov plač je bio tako glasan i uporan da su na lađi svi bili ljutiti.
Ali njegov glavni savjetnik, koji je bio mudar čovjek, reče: “Prepustite ga meni. Mislim da ga mogu izliječiti.”
Zapovijedi mornarima da čovjeka bace u more. U trenutku kad se našao u moru, jadan rob počeo se od užasa derati i divlje lupati po vodi. Nakon nekoliko sekundi mudrac zapovijedi da ga izvuku na palubu.
Našavši se na palubi, rob je ležao u jednom kutu u potpunoj tišini. Kad je maharadža pitao svog savjetnika za razlog, ovaj odgovori: “Nikad ne shvaćamo koliko smo sretni sve dok se naše stanje ne pogorša.”