Naš najdublji strah nije strah od vlastite nesposobnosti.
Naš je najdublji strah taj da smo beskrajno moćni.
Naša nas svjetlost, a ne naša tama plaši najviše od svega.
Pitamo se: „Tko sam ja da bih mogao biti tako sjajan, divan, talentiran i poseban?“
No zapravo bismo se trebali upitati: „Tko sam da ne bi bio?“
Mi smo djeca Božja. To što glumimo da smo beznačajni u svijetu nije ni od kakve koristi.
Nema nikakve mudrosti u tome što umanjujemo vlastitu vrijednost da se drugi oko vas ne bi osjećali nesigurni.
Rođeni smo da bismo očitovali slavu Božju koja je u nama; ne samo u nekima od nas, već u svakome, stoga kad dopuštamo vlastitom svjetlu da zasja u punom sjaju, i drugim ljudima svjesno dajemo dopuštenje da čine to isto.
Kad se oslobodimo vlastita straha, sama naša prisutnost oslobađa druge.
prema http://mudremisli.net
