SVETA CECILIJA
zaštitnica glazbenika, pjesnika, slijepih osoba

Sveta Cecilija svetica je iz vremena ranog kršćanstva. Nepobitne činjenice o njenom životu ne postoje pa su istina i legenda godinama isprepletale. Unatoč tome, kod obnove kalendara ostao je spomendan sv. Cecilije i to kao obvezatan jer se ona smatra jednom od ključnih svetica iz vremena ranog kršćanstva. Spomendan joj se slavi 22. studenoga.

Po jednim izvoru dugo se pretpostavljalo da je Cecilija, rimljanka plemenita roda, zajedno sa mužem Valerijanom, njegovim bratom Tiburcijem i rimskim vojnikom Maksimusom umrla mučeničkom smrću oko 230.-te godine za vrijeme cara Aleksandra Severa.

Dalje se navodi da istraživanja Giovannija Battiste de Rossija potvrđuju tvrdnje Venancija Fortuna, poitierskog biskupa (oko 600-te godine), da je Cecilija ipak umrla na Siciliji za vrijeme cara Marka Aurelija između 176-te i 180-te godine.

Kakogod bilo, u legendarnom opisu mučeništva sv. Cecilije, koji je nastao dosta kasno, ona se uzvisuje i slavi kao najsavršeniji uzor kršćanske žene koja je iz ljubavi prema Kristu ispovijedala djevičanstvo i podnijela mučeništvo.

Legenda o životu i mučeništvu

Legenda kaže da je Cecilija bila plemenita roda, bogata, kći rimskog patricija, da je svaki dan išla na misu, koju je u katakombama pokraj Apijeve ceste služio papa Urban. Putem su je čekali brojni siromasi, prema kojima je uvijek bila milostiva i darežljiva srca. Kad su je dali za zaručnicu Valerijanu, na dan zaruka, dok su odzvanjali glazbeni instrumenti, ona je u srcu pjevala samo Gospodinu. Kad je Cecilija, prema legendi, postala Valerijanova žena, rekla mu je prve noći: “Neka me ne dotakne nijedna profana ruka jer mene štiti anđeo. Ako me budeš poštivao, on će te ljubiti, kao što ljubi i mene.”

Valerijan pristade poštivati njeno djevičanstvo, uz uvjet da uzmogne vidjeti anđela za kojega ona kaže da nad njom bdije. Cecilija pošalje svoga muža k papi Urbanu koji se je s kršćanima krio u katakombama u Rimu. Ondje se i Valerijan obrati na kršćanstvo.

Vraćajući se k Ceciliji, opazi anđela kako stoji do nje držeći dvije cvjetne krune. Anđeo položi krunu od ljiljana na glavu Ceciliji, a krunu od ruža na glavu Valerijanu.

Uz pomoć anđela obrati se na kršćanstvo i Valerijanov brat Tiburcije, i braća počeše propovijedati Kristovo evanđelje. Doznavši za to rimski upravitelj, zapovijedi im da prestanu, no kad oni to ne htjedoše, dade ih pogubiti. Isprva Ceciliju poštedi, nadajući se zadobiti njezino veliko bogatstvo. Naredi joj da žrtvuje bogovima. Kad ona to odbije, pokuša je udaviti. Čudom ostade ona neozlijeđena, pa upravitelj pošalje po krvnika da joj odrubi glavu. Krvniku to nije uspjelo učiniti ni s tri udarca. Na vratu su bile samo rane. Cecilija je tada zamolila da prije smrti još vidi papu Urbana. U očekivanju toga posjeta kroz tri dana je nastavila s ispovijedanjem kršćanske vjere. Ne mogavši je više ispovijedati riječima, izrazila je prstima svoju vjeru u jedinoga trojstvenoga Boga, u jednoj ruci je imala jedan, a u drugoj dva ispružena prsta. I upravo ju je u tom položaju i ovjekovječio slavni majstor Maderna.

Prije nego je umrla sve svoje imanje uspjela je razdijeliti siromasima.

činjenice

Bila je pokopana u Kalistovim katakombama i to na počasnom mjestu, uz takozvanu “Kriptu papa”. Kasnije je njezino tijelo papa Paskal I., koji je bio veoma pobožan prema svetici, dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastavereu. Koncem XVI. stoljeća sarkofag je sv. Cecilije ponovno otvoren, a tijelo pronađeno u još dosta očuvanu stanju, obučeno u odjeću od svile i zlata. Tada je slavni kipar Maderna isklesao poznati svetičin kip u mramoru koji je vjerna reprodukcija – kako se pripovijeda – pogleda i položaja tijela svete mučenice. Kopija toga kipa nalazi se još i danas u Kalistovim katakombama, podsjećajući tako da je svetičino tijelo najprije ondje počivalo.

Postoje povijesne osobe mučenici Valerijan i Tiburcije koji su pokopani u Pretestatovim katakombama. Naziv bazilike Sv. Cecilije je veoma star; datira sigurno iz vremena prije Milanskoga edikta, dakle, prije 313. godine. Blagdan se svetice slavio u njezinoj bazilici u Trastevereu – rimskoj četvrti – već godine 545.

zaštitnica

Zaštitnica je glazbenika, pjesnika, crkvene glazbe i glazbe općenito te slijepih osoba.

Glazbenici su je izabrali za zaštitnicu jer dok su odzvanjali glazbeni instrumenti na dan njenih zaruka, ona je u srcu pjevala samo Gospodinu kako se spominje u gore navedenoj legendi.

Druga pak legenda kaže da se smatralo da je Cecilija za svog života bila tako bliska nebu da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Govorilo se da može svirati na svakom glazbalu, da je izumila orgulje i posvetila ih za bogoslužje i da je zato izabrana za zaštitnicu glazbe i glazbenika.

Prije nje slavio se sv. Ivan Krstitelj kao zaštitnik glazbe. Njegov otac Zaharija je prilikom njegova rođenja zapjevao svoj kantik “Benedictus”.

Zaštitnica je gradova Albi (Francuska), Mar del Plate (Argentina), Rimokatoličke nadbiskupije Omaha u SAD-u…

ime

Cecilija je žensko ime latinskog podrijetla u značenju put za slijepe. Izvedeno je iz rimskog obiteljskog imena koje je nastalo iz riječi caesus što znači slijep.

Srednjovjekovni pisac Jakov da Voragine u svom djelu Flos sanctorum u imenu Cecilije vidi nebeske ljiljane – Coelililia.

simboli

Na slikama se obično pojavljuje slušajući glazbu, pjevajući ili svirajući na kakvu glazbalu. Posebna su joj oznaka orgulje. Ponekad se pojavljuje s tri ožiljka na zatiljku. Na glavi ili u njezinoj blizini često joj je kruna bijelih ili crvenih ruža.

 tekst: Damir Oršolić sa http://www.tolisa.info

Sveta Cecilija osmosmjerka sa 23 pojma za ispis	Sveta Cecilija osmosmjerka sa 15 pojmova za ispis
Sveta Cecilija – bojanka za vjerski odgoj u vrtiću