Sveti Nikola Tavelić prvi hrvatski svetac. Nikola, franjevac, svećenik, misionar i mučenik rođen je u plemićkoj obitelji Tavelić u Šibeniku oko 1340. -e godine. Mučeničku smrt podnio je u Jeruzalemu 14. XI. 1391.
U franjevački red stupio je u Bribiru, gradu slavnih knezova Šubića. Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru ili Splitu. Vjerojatno je neko vrijeme studirao u Italiji. Za svećenika je zaređen oko 1365. godine.
Punih 12 godina prolazio je područjem Bosne propovijedajući i svojim uzornim životom svjedočeći Evanđelje. U jesen 1383. godine fra Nikola napušta Bosnu, odlazi u Palestinu i nastanjuje se u samostanu na Sionu. Tu je učio arapski jezik, obilazio sveta mjesta i pripremao se za misionarski rad. Zajedno s Deodatom iz Ruticinija, Petrom iz Narbonne (Francuska) i Stjepanom iz Cunea (Italija) nastupio je pred jeruzalemskim kadijom. Osuđen je na smrtnu kaznu, te sva četvorica podniješe mučeničku smrt.
Kao redovnik i svećenik radom, studijem i molitvom uspio je ostvariti ideal kršćanstva – svetost. Rad s bogumilima pružio mu je bogato iskustvo za kasniji pristup muslimanima u Palestini. Ispunjen Kristovim žarom htio je sljedbenicima islama pružiti istinu o “pejgemberu Isi” (Isusu), koga oni priznaju prorokom i Božjim poslanikom, ali ne i Sinom Božjim.
Jednom prigodom je tako pošao s družinom do islamskog vjerskog službenika u Omarovoj džamiji u Jeruzalemu, kako bi ga uvjerio u ispravnost kršćanske vjere. Kadiju je to razbjesnilo, pa im je zaprijetio smrću. Kako ih prijetnja nije odvratila od kršćanske vjere, kadija ju je ostvario osudivši ih na smrt. Okolni muslimani su napali Nikolu Tavelića i drugove. Zlostavljali su ih tri dana, a onda je kadijinu presudu potvrdio i građanski sud, nakon čega je okolna svjetina mačevima sasjekla Tavelića i drugove i bacila ih na lomaču.
Sva četvorica su podnijela mučeničku smrt u Jeruzalemu pred Vratima Jafe. Izvršenju smrtne kazne bio je nazočan i fra Gerard Chelvet, gvardijan samostana sv. Spasa na Sionu. On je s fra Martinom Šibenčaninom opisao njihovu mučeničku smrt i izvješća poslao u Vatikan, Leipzig, Šibenik i drugdje.
U Europi su ih odmah počeli slaviti kao mučenike (od 14. studenog 1391.), posebno u Šibeniku.
Papa Leon XIII. je 1889. godine odobrio Nikolino štovanje na molbu šibenskog biskupa J. Fosca, a Pavao VI. svečano je proglasio svecima Nikolu i njegove drugove 21. lipnja 1970. g. u Vatikanu, u nazočnosti preko 20.000 Hrvata iz domovine i svijeta.
Sv. Nikoli Taveliću su podignute crkve i oltari u domovini i po svim kontinentima, Hurlingham (Buenos Aires, Argentina), Montrealu, Winnipegu (Kanada), Melbourneu i Sydneyu (Australija). Mnogi hrvatski i strani umjetnici dlijeta, kista i pera ovjekovječili su lik sv. Nikole kipovima, slikama, književnim i glazbenim djelima. Hrvatski katolici su njemu u čast podigli oltar u Jeruzalemu unutar češke kapelice na obronku Maslinske gore. Danas tu kapelicu više nije moguće posjetiti zato što se nalazi unutar diplomatskog sjedišta delegata Svete Stolice za Jeruzalem.
Sv. Nikolu Tavelića se prikazuje s dugom sijedom bradom, u franjevačkom habitu. Po tijelu i na čelu su ožiljci od mučenja. Obično se na slici nalazi na lomači ili pokraj lomače. Nekad ga se prikazivalo s raspelom u ruci, a najčešće je to slučaj kad ga se prikazuje kao propovjednika.
Štuje ga se kao zaštitnika hrvatskog naroda. Blagdan sv. Nikole je 14. studenoga na dan kad se preselio u nebesku slavu.
prema: www.hbk.hr i hr.metapedia.org/wiki
Putem ponuđenog linka možete preko internet servisa You Tube pregledati kratki prilog o prvom hrvatskom svecu – odlomak iz emisije “TV kalendar”.
