Papa Franjo o sv. Leopoldu Mandiću milosrdnom ispovjedniku

A. Tornielli: kada se sjetite milosrdnih svećenika koje ste upoznali ili koji su vas nadahnuli, tko vam pada na pamet?

Papa: Mnogo ih je. Don Enrico Pozzoli, salezijanac koji me je krstio i koji je vjenčao moje roditelje je bio ispovjednik. Milosrdan ispovjednik: svi su išli k njemu, obilazio je salezijanske kuće. Susreo sam mnogo takvih ispovjednika. Sjećam se jednoga drugog velikog ispovjednika, mlađega od mene, oca kapucina, koji je službovao u Buenos Airesu. Jednom me došao posjetiti, htio je razgovarati. Rekao mi je: “Molim te pomoć, pred ispovjedaonicom mi je uvijek puno ljudi, različitih ljudi, poniznih i manje poniznih, ali i mnogo svećenika… Puno opraštam pa mi ponekad dođu skrupule, skrupule da sam oprostio previše.” Razgovarali smo o milosrđu i upitao sam ga što čini kada ga muče te skrupule. Odgovorio je: “Odem u našu kapelicu pred svetohranište i kažem Isusu: ‘Gospodine, oprosti mi što sam previše oprostio. No ti si mi dao taj loš primjer!’” To nikada neću zaboraviti. Kada svećenik tako doživljava milosrđe nad samim sobom, može ga darivati drugima. Čitao sam propovijed tadašnjega kardinala Albina Lucianija o ocu Leopoldu Mandiću, kojega je Pavao VI. bio netom proglasio blaženim. Opisao je nešto što je vrlo blizu onomu što sam upravo ispričao: “Evo, svi smo grješnici”, govorio je Luciani tom prigodom, “i to je otac Leopold izvrsno znao. Treba obratiti pozornost na tu našu žalosnu stvarnost. Nitko ne može dugo izbjegavati male ili velike nedostatke. ‘Međutim,’ kako je govorio sveti Franjo Saleški, ‘ako imaš magare i putem padne na tlo, što ti je činiti? Ne ćeš ga valjda štapom tući po rebrima, jadničak je već dovoljno nesretan. Trebaš ga uhvatiti za ular i reći: ‘Hajde, idemo. Krenimo, a drugi ćeš put više paziti.’ To je način i otac Leopold je uvijek tako postupao. Jedan svećenik, moj prijatelj, koji je išao njemu na ispovijed, rekao je: ‘Oče, vi ste previše velikodušni. Rado se kod vas ispovijedam, ali čini mi se da ste previše velikodušni.’ A otac Leopold će: ‘Ma tko je bio velikodušan, sinko moj? Gospodin je bio velikodušan; ta nisam ja umro za grijehe, nego Gospodin. Kada je bio onako velikodušan prema razbojniku, kakav je mogao biti s drugima!’” To je bila propovijed ondašnjega kardinala Lucianija o Leopoldu Mandiću, kojega je Ivan Pavao II. kasnije proglasio svetim.

izvor: www.bitno.net

No votes yet.
Please wait...