Neobično je vidjeti kako su krokodili nekad vrlo nježni. Kad se najedu i odmaraju na sunčanom žalu, okruže ih bijele ptice močvarice koje po njima hodaju bez ikakva straha, čiste ih od otpadaka, čak se kljunom zavlače u njihove ralje da im očiste zube od ostataka hrane. A krokodili se rastapaju od milja pred tim otmjenim damamama koje ih tako brižno tetoše. Nikad ih ne spopadne želja da bi koju od njih pojeli.

Jednom se, dok je krokodil drijemao, raspričalo jato tih ptica čistačica:

– O kako je naš gospodar veličanstven u svojoj snazi!

– O kako je lijep kad stane zijevati!

– O kako je obazriv prema nama pticama!

– O, naš je gospodar pravi kralj nježnosti!

Međutim se krokodil razbudio i zaplivao rijekom. Ptice su ga zanosno gledale i mirno čekale na povratak svoga gospodara koji je zaronio u mutne vode. Najednom se krokodil pojavi na površini, jurnu prema nekom plivaču i oštrim zubima ga povuče za noge u dubinu. Uskoro je cijelo ljudsko tijelo postalo njegovom večerom.

Kad se krokodil vratio na obalu, ptice močvarice opet su ga počele brižno čistiti. Istrijebiše iz krvavih ralja svaki komadić zaostale večere. Zatim je gospodar zadovoljno zadrijemao. 

Tada se oglasi jedna od ptica:

– Ovo je bio preokrutan čin! Ovako razderati i raščerupati jadno stvorenje!

– Kako možeš takvo što reći? – uskomešale se ostale.

– Naš Veličanstveni gospodar je vođa, on zna što radi!

– I za nas se pobrinuo, da i mi večeramo.

– I opet nam se vratio, željan naše blizine!

– I ovu okrutnost učinio je iz nježnosti!

Tako su kroz vjekove govorile mnoge dvorske dame kad bi se iza okrutnih divljaštava vraćali njihovi “nježni gospodari”.

A danas?!?

autor nepoznat