Dolazim Ti, ne da plačem zbog Tvoja tri čavla i dvije teške grede,
nego slaba, da utjehu za sebe nađem.
Ne tugujem zbog Tvoje boli,
već suze ronim zbog svoga jada.
Razmišljam i tražim, pomišljam;
kane li ičije oko suzu zbog Tvoje krvi i Tvoje dobrote?
Sveti križu, vjekovima stojiš, nejake nas zoveš
da nas svojom djecom učiniš
a ja još uvijek mislim na sebe!
Marija Tolić