Sveti Luka je bio Sirijac, po Euzebiju rodom iz Antiohije. Potjecao je iz poganske, a ne židovske sredine.To svjedoče sv. Irenej, Tertulijan, Origen, a posredno i sam sv. Pavao, koji ga ne stavlja među one što proizađoše iz obrezanja. Prema Muratorijevu kanonu nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na zemlji. Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je bio pratilac i učenik svetoga Pavla. Uz svetoga Pavla prvi put ga nalazimo na apostolovu drugom misijskom putovanju od Troade do Filipa. Postoji mogućnost da je u Filipima ostao do 57. god. utvrđujući ondje apostolovo misijsko djelo. U proljeće 58. god. nalazimo ga opet u istome gradu uz sv. Pavla, koga prati na njegovu povratku u Jeruzalem. Misli se da je za boravka u Jeruzalemu Luka imao priliku susresti barem neke od onih žena, što ih, jedini od evanđelista spominje u svom evanđelju.
On sam u predgovoru svoga Evandelja piše ovako: “Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauka kojeg si primio” (Lk 1,1-4).
Sveti Luka je pratio sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim te nam je o tome u Djelima apostolskim ostavio dragocjen dnevnik puta. S apostolom naroda je bio i za vrijeme njegova prvoga rimskoga tamnovanja, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili. Apostol Pavao sa tugom piše Timoteju: “Jedini je Luka sa mnom” (2 Tim 4,11).
Luka se u Rimu vjerojatno susreo i s Petrom i s Markom, no na njega je ipak najveći utjecaj imao sveti Pavao. Ništa sigurno ne znamo o životu sv. Luke nakon Pavlove smrti.
Istočnjačka hagiografija (biografija svetaca), koja se temelji na jednom spisu, zvanom Prolog, pridaje sv. Luki 84 godine života. Latinski Prolog dodaje da je živio u celibatu, dok jedan drugi spis, koji slijede i neki ugledni pisci, kao sv. Izidor Seviljski i sv. Beda Casni, daje sv. Luki 74 godine života. Nesigurno je i mjesto smrti sv. Luke, isto tako i način smrti. Jedni smatraju da je umro prirodnom smrću u Tebi (Grčka), dok drugi povjesničari misle da je poginuo kao mučenik svete crkve.
Crkva ga u svetom bogoslužju slavi kao mučenika i za njegov blagdan upotrebljava liturgijsko ruho crvene boje.
Stara predaja drži da je sveti Luka naslikao prve ikone, te mnogi prikazi Bogorodice koji se danas časte u raznim svetištima pripadaju toj tradicionalnoj predaji. Najpoznatija od tih ikona svakako je Carigradska Bogorodica koja je između 8. i 9. stoljeća prenijeta u Padovu, te se i ona čuva u bazilici svete Justine. Među slikama koje se pripisuju sv. Luki pripada primjerice i slika Majke Milosti na Trsatu.
Iako sv. Luka nije bio očevidac događaja što ih opisuje u Evanđelju, neosporno je bio dostojan i vjeran službenik evanđeoske poruke. Zato ga Crkva sa zahvalnošću slavi kao evanđelista, jednog od četvorice, koji je po Božjem nadahnuću i milosti napisao najdragocjeniju poruku i istinu naše vjere.
Zaštitnik je: liječnika, kirurga, umjetnika, slikara, kipara, pisara, zlatara, mesara, neoženjenih muškaraca, izrađivača stakla i čipke.
Blagdan svetog Luke slavi se 18. listopada, njegov grob časti se u Padovi (Italija), u bazilici svete Justine.
Slučajevi liječnika Luke – pps
Prikaz Evanđelja po Luki iz perspektive Lukina liječničkog zanimanja.
