Don Bosco je agresivnost usmjeravao prema dobrom cilju i pretvarao je u snagu.

Savjetuje:

Pred agresivnim ponašanjima svoje djece roditelji bi se trebali upitati: “Želim li graditi ili razbijati?” Graditi znači izbjegavati borbu za vlast, predlagati, a ne sukobljavati se, usmjeravati energiju svoje djece na pozitivan način.

Izbjegavati dosadu i nerad. Djeca i mladi koji ništa ne rade, koji se ne bave kulturnim, sportskim, i drugim aktivnostima, moraju “se ispucati” u besmislenom agresivnom vladanju.

Nikada ne nagrađivati agresivno ponašanje. Roditelji trebaju biti čvrsti i odlučni u ovome: nasilje nema nikakvu vrijednost. Trebaju, nadalje, imati na umu da djecu, kada surađuju, treba pravedno nagraditi. Mnogi roditelji, nažalost, posvećuju pozornost samo agresivnim gestama svoje djece.

Dati priliku za uspjeh. Nasilno ponašanje često nastaje iz frustracije. Dijete koje ima samopoštovanja dovoljno je sigurno i nema potrebe da bude agresivno.

Roditelji trebaju biti “pravedni”. Mala djeca su jako osjetljiva na obiteljsku pravednost. Male doze pravila i reda u kući sprječavaju prave lavine sukoba i svađa.

Dati dobar primjer. Kad roditelji viču, grde, urlaju, udaraju… oni se u stvari odriču vlastite uloge zrelog moralnog vođe i spuštaju se na razinu uzrujanog djeteta; u tom pak slučaju riječ je samo o tome tko će jače i dulje urlati.

Predstaviti ideale, ukazati na ciljeve. Važno je često razgovarati s djecom o njihovim planovima, o tome što bi oni željeli, o njihovoj budućnosti.

Uključiti djecu u “konstruktivne” sredine. Razne grupe, udruge, oratoriji, pomažu djeci otkriti “ugodu zajedničkog druženja”.