Bio jedan dobar i pobožan brahman. Živio je od milostinje koju bi mu udijelili vjernici. Jednoga dana padne mu na pamet: „Poći ću tražiti milostinju odjeven kao parija (siromah)“.
Opasao se oko bokova trošnom tkaninom kao što čine parije, najsiromašniji ljudi u Indiji.
Toga dana nitko ga nije pozdravio, nitko mu ništa nije udijelio. Išao je na tržnicu, bio je u hramu, nitko ga nije ni pogledao.
Sljedećeg dana brahman se odjene prema običaju svoje kaste: obukao je bijelo odijelo,
stavio svileni turban i vezeni kaput. Ljudi su ga pozdravljali i davali mu novaca za osobne potrebe i za održavanje hrama.
Kad se vratio kući, brahman skine odjeću, položi je na stol i duboko joj se pokloni govoreći: „Oh, blažena odjećo! Sretna tkanino! Ti si najčašćenija na ovom svijetu. Ono što pokrivaš – čovjek – ljudima ne znači ništa.“
„Jao vama, pismoznanci, farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu i čašu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe…“ (Mt 23, 25)
tekst B. Ferrero, ilustracija Philip Martin
Što ljudi cijene – poučna priča u pps-u
Bio jedan dobar i pobožan brahman koji je živio od milostinje. Jednoga dana padne mu na pamet: „Poći ću tražiti milostinju odjeven kao parija (siromah)“.
Toga dana nitko mu ništa nije udijelio. Nakon što se sljedećeg dana odijenuo po pravilima svoje kaste i dobio hranu i druge darove zahvalio je svojoj odjeći jer je shvatio da se ljudi u stvari klanjaju tkanini koju je odijenuo.