Američki par otišao je u Englesku proslaviti svoju 25. godišnjicu braka. Oboje su bili ljubitelji starina. U jednom mjestu su prolazili pored malene kineske trgovine i jedna šalica za čaj zapela im je za oko.
Ušli su. – “Mogu li to pogledati?” upita on. “Nikada još nisam vidio takvu šalicu. Prekrasna je!”
Šalica odjednom progovori!?! “Ti ne razumiješ … nisam ja uvijek bila šalica za čaj. Bilo je vrijeme kada sam bila glina. Moj me je gospodar uzeo i valjao me … mijesio, okretao ponovno … i ponovno… i ponovno. Viknula sam: “Ostavi me na miru!” Ali on se samo nasmiješio i odgovorio: “Ne još.”
“Onda me je smjestio na lončarsko kolo …,” rekla je šalica za čaj. “Odjednom sam se vrtjela okolo … i okolo … i okolo. “Prestani … imam vrtoglavicu!” – vrisnula sam.
“Gospodar je samo klimnuo glavom i rekao: “Ne još!”
“Tada me je stavio u pećnicu … nikada nisam osjećala toliku vrućinu. Pitala sam se zašto me želi spaliti … i vikala sam … i kucala na vrata. Mogla sam ga vidjeti kroz otvor … i mogla sam čitati sa njegovih usana dok je klimao glavom: “Ne još.”
“Napokon su se vrata otvorila … uzdahnula sam! Stavio me je na policu … i počela sam se hladiti. “Tako … to je već bolje,” rekla sam.
“Tada me je odjednom očetkao … i cijelu me prebojio. Pare su bile strašne … i mislila sam da ću umrijeti: “Prestani … prestani!” plakala sam.
“Samo je klimnuo: – “Ne još.”
“Tada me odjednom vrati nazad u pećnicu … ne onu prvu … već dva puta topliju. Znala sam da ću se ugušiti. Preklinjala sam … molila … vrištala … plakala. Cijelo vrijeme mogla sam ga vidjeti kroz otvor … kako klima i govori: “Ne još.”
“Tada sam znala da nema nade … i da nikada neću uspjeti. Bila sam spremna odustati. Ali vrata su se otvorila … i on me uzeo … i smjestio na policu. Nakon sat vremena … dodao mi je ogledalo i rekao: “Pogledaj se.”
I  jesam … i rekla sam: “Pa to nisam ja … to ne mogu biti ja! Pa ja sam prekrasna!”
“Želim da znaš,” tada je rekao, “znam da te je boljelo dok sam te mijesio i oblikovao … ali da sam te ostavio … osušila bi se. Znam da sam ti uzrokovao vrtoglavicu dok sam te vrtio na kotaču … ali da sam stao zdrobila bi se. Znam da je boljelo … i da je bilo vruće i zagušljivo u pećnici … ali da te nisam stavio ondje … slomila bi se. Znam da su pare bile strašne kada sam te četkao … i cijelu te obojio, ali vidiš … da to nisam učinio … nikada ne bi očvrsnula. Ne bi bilo boje u tvom životu. I da te nisam vratio u drugu pećnicu … ne bi dugo poživjela … lako bi se slupala. Sada … si ti završeni proizvod. Sada … si ono što sam imao na umu kada sam počeo s tobom!”