Na obali potoka sjedio je pustinjak i razmišljao. Kad je otvorio oči, ugleda Škorpiona koji bijaše pao u vodu i sad se očajnički borio da ispliva i da si spasi život. Pun suosjećanja, pustinjak ispruži ruku, uhvati škorpiona i iznese ga na obalu. No ovaj se naglo okrene i ubode ga nanoseći mu strahovitu bol. Pustinjak se opet vrati meditaciji…

Kad je otvorio oči, opet se škorpion borio svim snagama da ispliva na obalu. I ovaj put ga je izvadio, a škorpion je opet svome spasitelju uzvratio ubodom od kojega je pustinjak bolno uzviknuo.
Isto se ponovilo treći put. Pustinjaku su oči suzile od uboda što ih bijaše zadobio.
Neki seljak je sve to promatrao, pa mu dovikne: – Zašto se trudiš oko tog bijednog stvorenja, koje ti dobro uzvraća samo zlim?
– Zato što obojica slijedimo svoju prirodu, odgovori pustinjak. – Škorpion je stvoren da ubada, a ja sam stvoren da budem milosrdan.

Škorpion – poučna priča

Jedan je pustinjak tri puta spasio škorpiona da se ne utopi a ovaj ga je za uzvrat sva tri puta ugrizao. Na pitanje zašto ga ponovno spašava pustinjak odgovori: “Obojica slijedimo svoju prirodu; njegova je da grize a moja da budem milosrdan.”