Neki je mladi pravnik pomno uredio svoj ured. Postavio je luksuzni telefon na stol kako bi djelovao otmjenije. I došao je klijent. Prvi klijent! Nije to bila mala stvar. Trebalo je ostaviti dojam.
Mladi je odvjetnik klijenta za početak pustio čekati oko četvrt sata. Da bi na njega ostavio veći dojam, kad je ovaj ušao, mladi odvjetnik odglumi važan telefonski razgovor.
“Moj dragi generalni direktore, mi ovime samo gubimo vrijeme… Da, ako stvarno hoćete… Ali ne ispod dvadeset tisuća eura… Odlično dakle, dogovoreno… Zbogom.”
Spustio je slušalicu. Klijent je izgledao uistinu zbunjen. Gotovo zabezeknut, primjetio je mladi odvjetnik. Uspio je ostaviti čak i bolji dojam nego što se nadao. Nasmiješio se zadovoljno prema klijentu.
“Što želite dragi gospodine?
“Ja… ja sam iz telekomunikacija, došao sam vam priključiti telefon!
Zanimljivo, kad se malo okrenemo oko sebe primjetimo koliko truda, životne energije ulažemo u glumu. Što smo sve spremni napraviti da imamo kuću na kat, dobar auto (bar bolji od susjedova), da možemo dijeliti svoje vizitke, da nas se vidi, čuje, zapazi, da ostavimo dojam. Kao da nam cijeli život ovisi o tim stvarima. Ako izgubimo status, koji mislimo da smo stekli, prestat ćemo postojati? Ako samo malo bolje promotrimo vidjet ćemo da se redovito smijemo ili rugamo drugima zbog ovakvih stvari, vjerujte, i drugi se rugaju nama. Možda ipak postoji bolji način za ispuniti život. Mnogi mi kažu da se više ničemu u životu ne raduju. Vjerojatno zato što sve što čine, čine za publiku, poput glumca u kazalištu… Jedino, predstava nikako da završi, nekad ni do smrti.
prema sion.hr
