Dječak je izišao s djedom prošetati Parizom.
Prolazili su pored malog postolarskog dućana. Kupac je tvrdio da nešto nije u redu s njegovim cipelama. Postolar je mirno saslušao primjedbe, ispričao se i obećao da će ih popraviti.
Kasnije je djed s dječakom sjeo u kafić.
Čovjeka za susjednim stolom konobar je zamolio da pomakne stolicu kako bi se moglo prolaziti. Čovjek je počeo galamiti. Odbio se pomaknuti.
“Nikada ne zaboravi ono što si vidio,” rekao je djed dječaku. “Onaj postolar prihvatio je žalbu kupca, a ovaj čovjek pokraj nas nije se htio pomaknuti. Ljudima koji obavljaju neke korisne zadatke ne smeta kad čuju kritike na račun svog rada, ali oni koji ne rade nikakav koristan posao, uvijek misle da su veoma važni i agresijom i neljubaznošću kriju svoju nesposobnost.”
preuzeto sa facebooka
