Vidje Isus silan svijet, sažali mu se nad njim te im je govorio o neodoljivoj Božjoj ljubavi.

A kad je pala večer, rekoše njegovi učenici: Gospodine, otpusti taj narod, već je kasno a nemaju ni vremena.

Pružite im vi, reče on, dajte im od svoga vremena!

Ta ni sami nemamo vremena, odgovore oni, a ono što imamo – to malo – kako rasporediti na tolike?

Ali je među njima bio jedan, koji je imao pet slobodnih termina, za svaki slučaj, uz to dva put po četvrt sata, to ponudi Isusu.

Isus, uz smiješak, uze tih pet termina i ono dva put po četvrt sata u svoje ruke. Pogleda na nebo, zahvali, blagoslovi i davaše svojim učenicima da to dragocjeno vrijeme podjele mnoštvu.

I, gle, to malo doteklo je svima. Na kraju, još je preostalo punih dvanaest dana od ono malo vremena.

Pripovijeda se da su se svi čudili.

Vidješe, naime, kako je od nemogućega postalo moguće.

autor nepoznat

---

Čudesno umnažanje vremena – pps

“Gospodine, otpusti ovaj narod, već je kasno a oni nemaju vremena”.
Pružite im vi, reče On, dajte im od svoga vremena…