Jednog je pobožnog čovjeka pregazio automobil. U bolnici su mu rekli da će živjeti još samo nekoliko sati. Kako je njemu smrt bila prijelaz u vječnu slavu ostao je potpuno miran. Dozvao je obitelj da se oprosti.

Mnogi me pitaju koje je »marke« moj bicikl, ide li na naftu ili na — benzin, koliko kilometara na sat prevali, gdje ga popravljam, koliko mu je godina, je li stariji od mene itd.

Odmah odgovaram: nije iz Noine lađe, nije ni Metuzalemovih godina, no točno vam ne bih znao reći je li napravljen prije prvog ili drugog svjetskog rata. Kad mi ga je, naime, još u Bošontiju darovao velikodušni darovatelj, rekao mi je da ga je upotrebljavao njegov djed.

Kako izgleda jedan dan u životu školarca u Tanzaniji? Uz mnogo obveza, težina svakodnevice jedan je od razloga što naši mali afrički đaci brzo odrastu i postaju samostalni već od malih nogu.

Svako jutro već od 6:30 kolone dječice u plavobijelim uniformama slijevaju se u škole. Đaci dolaze u školu ranom zorom kako bi prije početka nastave zalili školski vrt i počistili dvorište.

Putem ponuđenoga linka možete preko internet servisa You Tube pogledati animirani film “Oslobođenje iz egipatskog ropstva”. Prijevod Antun Greganić. Izvorno objavljeno na kanalu antun.greganic    

Svaki kilogram brašna i kukuruza bit će blagoslovljen u smežuranim rukama starice Miriam koja će izmoliti molitvu na svom Kikuyu jeziku za svaki dar posebno, u trenutku dok ga prima iz mojih ruku. ”Shosho” Miriam što na Kikuyu znači – baka, ima preko 80 godina a posljednjih 20, nakon što joj je umro muž, živi sama u zemljanoj kući smještenoj na pola puta od naše župne crkve St. Jude prema selu Suswa.

Misijska nedjelja dan je molitve i promicanja misija. Slavi se uvijek predzadnju nedjelju listopada, istog dana u svim biskupijama, župama i ustanovama katoličkog svijeta. U crkveni kalendar uveo ju je papa Pio XI. 1926. godine. Osim molitve za misije i upoznavanja misijskog rada vjernici su pozvani da u korist misija daju i dobrovoljne novčane priloge.

U bolnici svećenik posjećuje jednu dragu staricu:

– Kako ste danas, bako?

– Dragi moj župniče, dobro je. Što ću se žaliti, već sam stara. Gospodin mi je podario divan život i ja sam spremna za vječnost.

Željela bih vas nešto zamoliti. Kada umrem neka me pokopaju sa žličicom u ruci.

Teškom bolesniku, koji se tužio zbog svoje sudbine, mudri čovjek reče: “Ti stvaraš svoju sudbinu.”
“Ali ja sigurno nisam odgovoran što sam se rodio teško bolestan.”
“Roditi se bolestan nije sudbina. To je činjenica. Sudbina je kako ti prihvaćaš svoju bolest i što činiš od nje.”

Ruke mijem, brašno sijem,
kapica na glavi.

Mijesim tijesto tako vješto,
ja sam pekar pravi.

Peć se žari, u nju stavim
kruščiće po redu.

Jedne noći sanjah kako hodam morskom obalom s Gospodinom.
Mnogi prizori iz mog života promicali su nebom.
U svakom od njih opazih tragove stopala u pijesku.

Jedan je seljak predvečer sjeo na prag svoga doma i uživao u svježem povjetarcu. Pored njegove kuće zavojiti je put vodio u grad. Slučajni je prolaznik opazio seljaka i pomislio: “Ovo mora da je neka lijenčina. Ništa ne radi i cijeli dan sjedi na pragu.”

1. Čistilište je samo pobožna predaja i nije dio katoličkog nauka.
Netočno, ono je dio svete predaje Crkve, jasno izražene u Svetom Pismu i kroz nauk crkvenih otaca i sabora kroz povijest.

2. U Bibliji se nigdje ne spominje čistilište.
Pogrešno. Iako se riječ „čistilište“ doslovno ne spominje, prisutno je učenje u pogledu čistilišta, recimo u 12. poglavlju 2. knjige o Makabejcima (kada se u Hramu prikazuju žrtve u ime poginulih vojnika koji su počinili grijeh praznovjerja),

Tereziji Avilska rodila se u Avili, u Španjolskoj, 1515., kao Teresa de Ahumada. U svojoj autobiografiji ona sama spominje neke pojedinosti iz djetinjstva: rođena je od “kreposnih i bogobojaznih roditelja”, u mnogobrojnoj obitelji, s devetoro braće i tri sestre. Još kao djevojčica, s manje od 9 godina, imala je priliku čitati život nekih mučenika koji su u njoj pobudili želju za mučeništvom, tako da je improvizirala kratki bijeg od kuće da umre kao mučenica i uzađe na nebo;