1. Čistilište je samo pobožna predaja i nije dio katoličkog nauka.
Netočno, ono je dio svete predaje Crkve, jasno izražene u Svetom Pismu i kroz nauk crkvenih otaca i sabora kroz povijest.

2. U Bibliji se nigdje ne spominje čistilište.
Pogrešno. Iako se riječ „čistilište“ doslovno ne spominje, prisutno je učenje u pogledu čistilišta, recimo u 12. poglavlju 2. knjige o Makabejcima (kada se u Hramu prikazuju žrtve u ime poginulih vojnika koji su počinili grijeh praznovjerja), u 16. poglavlju Evanđelja po Luki (u prispodobi o bogatašu i Lazaru, koji se nakon smrti ne nalaze ni u nebu ni u paklu, nego na posebnom mjestu iščekivanja), u Evanđelju po Mateju 12,32 („neki se grijesi neće oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem“), zatim u Mt 18, 32-35; 1 Pt 3, 18-19 i dr.

3. Prvi kršćani nisu vjerovali u čistilište.
Krivo. Od najranijeg doba liturgije i u istočnim i zapadnim crkvama sadržavaju najmanje jedan memento mori, spomen na pokojne – molitvu da duše umrlih budu pridružene slavi nebesnika. Od crkvenih otaca spominjali su čistilište i sv. Ivan Zlatousti, sv. Augustin, sv. Jeronim, sv. Ambrozije, sv. Ćiril Jeruzalemski i dr.

4. Čistilište je mjesto kamo ljudi idu kako bi im Bog dao „drugu priliku“.
Netočno, duša je već u čistilištu sigurna da će krajnji cilj biti raj.

5. To je mjesto gdje duša radi, zaslužuje ili bilo što drugo čini da joj se Bog smiluje.
Ne, jer sve čišćenje koje se u čistilištu zbiva Bog sam čini duši. Ona nema nikakvih novih „zasluga“ pred njim.

6. Isus je umro na križu zbog naših grijeha, prema tome nitko ne treba u čistilište.
Pogrešno, jer kao posljedica naših grijeha postoje dvije vrste kazni: vječne i vremenite. Vremenite su one posljedice grijeha koje trpimo ovdje na zemlji, a vječne u budućem životu. Međutim, da nije bilo Kristove smrti i uskrsnuća, nitko se ne bi mogao spasiti.

7. Nakon konačnog suda neke će duše iz čistilišta ići u pakao, a neke u raj.
Krivo, iz čistilišta se ne može u pakao, već je ono vrijeme iščekivanja konačne sreće u raju.

8. Činiti zadovoljštinu nema nikakvog teološkog opravdanja.
Pogrešno, osobito u učenju sv. Pavla (u poslanicama) prisutno je vjerovanje kako „zajedništvo u Kristovim patnjama“ donosi spasenje.

9. Za spas duša u čistilištu Crkva traži paljenje svijeća i milodare.
Ono što Crkva predlaže i traži jest ustrajna molitva i djela zadovoljštine (žrtve i odricanja), jer nas je Bog sam trajno združio i povezao s našim pokojnima, čije molitve također uslišava dajući nam tako milosti.

10. Ako se i u čistilištu trpi, onda Bog nije ni velik ni milosrdan.
Prihvaćanje trpljenja i na ovom svijetu i u budućem oslobađa dušu od grješnih sklonosti i privlači je Božjem spasenju. Jedino ljubav daje snagu i smisao da se patnje (i za drugoga) prihvate. Trpljenjem u čistilištu duša se oslobađa navezanosti na grijehe koji ju odvajaju od Boga i Njegovih milosti i ona postaje spremnija sve više na ljubav i milosrđe samo.

www.katolicki.info

VIŠE O OVOJ TEMI

No votes yet.
Please wait...