U davna vremena živjeli su ljudi bistra uma i plemenite duše. Lutali godinama po različitim krajevima tražeći mjesto za svoj dom. Kad su došli do Velike Rijeke, dogovoriše se da tu i ostanu. Podigoše svoje kuće, napraviše selo, i izrodiše veliko, brojno i zdravo potomstvo.
Izabraše sebi i kralja po imenu Razum. Dobili su i vjeru, jezik i pismo. I tako nastade narod. Bijaše nadaleko poznat po svojoj čestitosti i mudrosti.
Vrijeme je prolazilo. Život im bijaše bogat i ispunjen. Ali sve što je dobro, privuče i zavidne ljude. Iz dalekih krajeva, gdje su vladale nesloga i mržnja, a kraljica im bila Zavist, krenuše napasti ovaj narod. Rušili su im kuće, otimali djecu, palili knjige…
No, narod bijaše hrabar i neustrašiv. Zato Zavist odluči ubiti Razum. Narod osta bez kralja te odluči da vlast preuzme njegova žena. Ona se zvala Čast. Imala je kći Slobodu i sina Život. I umjesto da narod bez razuma propadne, oni su pod vodstvom Časti postali još jači. Čast je vladala pošteno i dostojanstveno. Bila je skromna, iskrena i pravedna. Njezina kći Sloboda joj je u svemu pomagala, a bila je najljepša djevojka na svijetu i voljena u narodu.
Zavist, već bijesna, pokuša ubiti i Čast, ali nije uspjela. Zatim pokuša oteti Slobodu. No Sloboda bijaše neuhvatljiva. Narod ih je dobro čuvao. Ali, Zavist nije imala mira. Tražila je put do zla. I uspije nagovori Život da se odrekne majke i sestre a zauzvrat je dobio obećanje vječne slave i vlasti. Život je povjerovao Zavisti . Na prevaru zatvori Čast i Slobodu u kutiju zaborava i postade kralj. Narod se uplaši novoga kralja jer Život bez Časti i Slobode je Život sa strahom. Tada su istina i nada daleko, a tuga i zlo najbliži susjedi. Zavist je imala kćer Laž koja se po nagovoru majke udala za kralja. Uz nju Život postade još suroviji, a narod nesretniji. Život i Laž dobiše kćer Prevaru i sina Zaborava. Dođoše još crnji dani. Narod je svakim danom sve više propadao. Od razumnog, časnog i slobodnog, ostade prevareni narod i zaboravljen.
Nije prošlo puno vremena, a Zavist odluči otići jer im više nije imala na čemu zavidjeti. S njom odoše i kći Laž i unuk Prevara jer im je, ovakav kakav je, Život dosadio. Kad je kralj ostao sam, sa sinom Zaboravom, osjeti neizmjernu tugu i pokaja se zbog zla koje je učinio svom narodu, te pade u postelju. Sin se sažali nad svojim ocem i odluči da će pronaći kutiju zaborava. Nije je bilo teško naći.
Bila je na putu, zaboravljena. Obradovao se, ali ju je uzalud pokušavao otvoriti. Sjedio je danima pored očeve postelje tužan, nadajući se da će nekim čudom ozdraviti.
Jednog dana vidje ga neki mali dječak kose i upita:
“Poznaješ li ti Čast i Slobodu? ”
“Ne, ja sam se rodio poslije njih,” odgovori Zaborav, “ali ih poznaje moj otac Život. ”
“Slušaj me dobro”, reče dječak, “ako želiš da Život ozdravi, moraš ispuniti tri zadatka kojima će se otvoriti kutija zaborava. ”
Prvo: Učini da Život zauvijek zaboravi na Zavist, Laž i Prevaru.
Drugo: Vrati narodu Čast i Slobodu!
Treće: Ne dopusti da jezik i običaji tvog naroda padnu u zaborav!
Zaborav obavi tri zadatka i Život se ponovo probudi. Uz njega su i Čast i Sloboda živjeli dugo i sretno. Žive i danas ali ih treba čuvati od kutije zaborava.
autor nepoznat
