Priča o osjećajima
Jednom davno ljudski osjećaji i mane našli su se na jednom skrivenom mjestu na zemlji.
Kada je DOSADA zijevnula po treći put, LUDOST je, uvijek tako luda, uzviknula:
Igrajmo se skrivača!
INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavši odoljeti, zapitala:
Skrivača? Kakva je to igra?
To je jedna igra – počne objašnjavati LUDOST – u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun dok se vi ne sakrijete. Kada završim s brojanjem, polazim u traganje i koga ne pronađem taj je pobjednik.
ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedila ga je EUFORIJA.
SREĆA je toliko skakala da je to nagovorilo SUMNJU i APATIJU, koju nikada ništa nije zanimalo, da se pridruže igri.
Ali, nisu se svi željeli igrati! ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?!
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu.
PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što se on nije sjetio predložiti igru.
OPREZ nije htio riskirati…
Jedan, dva, tri…, počela je brojiti LUDOST.
Prva se skrila LIJENOST, koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvoga kamena na putu.
VJERA se popela na nebo, a ZAVIST se skrila u sjenku USPJEHA, koji se šuteći popeo na vrh najvišega drveta.
VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednoga od njenih prijatelja.
LJEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero, KRASOTA je našla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra.
SEBIČNOST je pronašla savršeno i prozračno skrovište, ali samo za sebe.
LAŽ se skrila na dno oceana (laže, skrila se na kraju duge), a POŽUDA i STRAST u krater vulkana.
ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije ni važno.
Kada je LUDOST došla do 999 999, LJUBAV još uvijek nije pronašla skrovište, jer je svako mjesto bilo zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, pokrivši se prekrasnim pupoljcima. Milijun! – povikala je LUDOST i počela svoje traganje.
Prvo je pronašla LIJENOST, iza obližnjega kamena. Ubrzo je začula VJERU kako priča s Bogom na nebu,
a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha.
Slučajno je pronašla ZAVIST i naravno USPJEH, a SEBIČNOST nije trebalo ni tražiti, sama je izletjela iz svoga skrovišta, koje je bila pčelinja košnica.
Od tolikog traganja LUDOST je ožednila i tako je u kristalnom jezeru pronašla LJEPOTU.
Sa SUMNJOM joj je bilo najlakše, ona se nije mogla odlučiti za skrovište, pa je ostala sjediti ispod obližnjega drveta.
Tako je LUDOST, malo pomalo, pronašla sve.
TALENT u zlatnom klasju žita, TJESKOBU u izgorjeloj travi, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana), а ZABORAV je zaboravio da su se uopće i igrali… Samo LJUBAV nigdje nije mogla pronaći.
LUDOST je pretražila svaki grm, svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak.
Ušavši u ružičnjak, uzela je suhu granu i od bijesa i iznemoglosti, počela udarati po prekrasnim pupoljcima.
Odjednom se iz ružičnjaka začuo bolan krik. Ružino trnje je izgrebalo oči LJUBAVI i oslijepilo je.
LUDOST nije znala što učiniti i kako da ispravi ono što je učinila. Plakala je i molila za oproštaj…
Na kraju je odlučila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj!!! Od tada,
LJUBAV JE SLIJEPA I LUDOST JE UVIJEK PRATI…
nepoznati autor
Priča o osjećajima – pps
Jednom davno ljudski osjećaji i mane našli su se na jednom
skrivenom mjestu na zemlji. Kada je DOSADA zjevnula po treći put, LUDOST je, uvijek tako luda, uzviknula: Igrajmo se skrivača!
