stranice za vjeronauk namjenjene svim ljudima dobre volje
Te se ljetne večeri, kada smo umorni stigli do Žmana na Dugom otoku, mrak već zgušnjavao. Dok smo ulazili u Žman, začulo se crkveno zvono. »Zbog čega zvoni?«, pitali smo. Rekli su nam da je u mjesto stigao mladi svećenik sa skupinom mladeži te da svake večeri u ovo doba slave Misu. Učinilo nam se…
Pitao biskup jednog običnog vjernika čita li knjige s vjerskim sadržajem. – Ne čitam… jer… ne znam slova. Nikad nisam naučio pisati i čitati… – reče čovjek- ali u svojoj glavi imam TRI SLOVA: jedno crno, jedno crveno, i jedno bijelo. – Što znači crno, crveno i bijelo slovo? – upita biskup. – Crno me podsjeća na grijeh i…
Neki čovjek pođe na molitvu u Dom Gospodnji. Usput zastane kod svojeg susjeda pa ga pozove da pođe s njim. – Ne mogu – reče mu susjed – dijete mi leži u ognjici i ne želim ga ostaviti sama. – Pođi sa mnom – reče čovjek – molit ćemo Gospodina za tvoje dijete i on…
Jedan je čovjek došao starom, iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i upitao ga za savjet. Pripovijedao je pustinjaku kako svaki dan moli, kako redovito ide na svetu misu i čita Riječ Božju. Ali jedva nešto od toga ostaje u srcu, dok većinu brzo zaboravlja. Upitao je pustinjaka što mu je činiti. Redovnik mu je dao u ruke prljavu vrbovu…
NAJBOLJI PRIJEVOD BIBLIJE kratka poučna priča Četiri su svećenika raspravljala o vrijednosti različitih prijevoda Biblije. Jednom od njih je više odgovarao prijevod Kršćanske sadašnjosti zbog kvalitete prijevoda na hrvatski jezik. Drugi se nije složio, tvrdeći da je prijevod Novog zavjeta u Jeruzalemskoj Bibliji bliži grčkom izvorniku. Treći je objasnio da ga oduševljava neki drugi prijevod… – A…
Jednoga dana vidio sam mrava koji je nosio golemi list. Mrav je bio malen a list barem dva puta teži od njega. Mrav ga je nosio s velikim naporom. Čas ga je vukao, čas ga je podizao iznad glave. Kad je puhnuo vjetar, list je pao, a pao je i mrav. List se okretao i…
Dođe učenik rabiju i pita:
– Nekoć su ljudi gledali Boga licem u lice. Zašto danas nije tako?
Rabi odgovori:
– Jer se više nitko ne želi tako duboko sagnuti.
U trgovinu namirnica ušla je žena odjevena u odjeću koja joj je bila prevelika. Pristupila je vlasniku trgovine i prigušenim glasom zatražila nešto hrane na dug, jer joj je muž teško bolestan i ne može raditi, a imaju četvoro djece. Vlasnik se izderao na siroticu da iziđe van. Žena je žalosno moljakala: »Molim vas gospodine! Novac ću donijeti čim budem mogla!» Vlasnik je…
Gospodine, ja sam kralj, Ti znaš kako je teško nositi grivu. Neki u svojoj vladavini ističu ljubav. Kakve li naivnosti! Ja znam čega se treba držati sa stvorenjem. Ono poštuje samo silu. Kažimo da je strah spasonosan. A za mene, kakva li užitka, jednom rikom potresti savanu! Pa ipak, daleko je od mene podlost i sitničavost. Cijenim plemenito srce. Zato, Gospodine, toliko…
Jedini preživjeli brodolomac našao se na malom, nenaseljenom otoku. Žarko se molio Bogu da ga spasi i svaki dan bi gledao prema horizontu nailazi li netko da mu pomogne. Umoran i obeshrabren počeo je graditi kolibu kako bi se imao gdje skloniti od nevremena. Jednoga dana, kad je otišao tražiti nešto za jelo –primijeti veliki dim…
Svakoga dana o podne, neki mladić bi se pojavio na vratima crkve, zaustavio se nakratko i odlazio. Na njemu bijaše košulja s kockastim uzorkom, poderane traperice i jakna, baš kako se obično odijevaju mladi njegove dobi. U ruci je nosio papirnatu vrećicu s pecivom za ručak. Župniku je bio sumnjiv, pa ga upita zašto dolazi…
Pusti tu granu – prispodoba o providnosti Prezentacija o pouzdanju u Božju providnost. Neki je ateist pao sa stijene i uhvatio se za granu točno iznad provalije. Bože, ako te ima spasi me! – reče. – – – Ateist je pao sa stijene. Kako se kotrljao dolje, uhvatio se za granu malog drveta. Tu je visio…
Neki je čovjek imao običaj nedjeljom reći svojoj ženi: „Ti idi u crkvu, pa moli i za sebe i za mene.“ Prijateljima je govorio: „Meni ne treba ići u crkvu. Moja žena moli za nas oboje.“ Jedne je noći taj čovjek usnuo san. Sa svojom ženom našao se pred rajskim vratima, očekujući da mu otvore. Vrata su…
Vidim, odlaziš u crkvu. Ne zanima me što ćeš u njoj raditi, iako mislim da ćeš se pomoliti. Nimalo ne marim zato hoćeš li stajati ispred oltara ili tamo kod vrata, hoćeš li moliti sjedeći ili klečeći, pognute glave i zatvorenih očiju… ili ćeš buljiti u sliku na oltaru, udarati se u prsa, micati usnicama, šaptati…
