Te se ljetne večeri, kada smo umorni stigli do Žmana na Dugom otoku, mrak već zgušnjavao. Dok smo ulazili u Žman, začulo se crkveno zvono.
»Zbog čega zvoni?«, pitali smo.
Rekli su nam da je u mjesto stigao mladi svećenik sa skupinom mladeži te da svake večeri u ovo doba slave Misu. Učinilo nam se dobrim dan završiti Misom te smo se, čim smo se smjestili i tek na tren osvježili, uputili do crkve.
Stigli smo na čitanje psalma. U crkvi je bilo nekoliko desetaka mladih koji su ovamo došli na odmor i nekoliko starijih osoba, bit će većinom mještana. Svećenika smo uočili tek kad je ustao da bi pročitao ulomak iz Evanđelja. Bio je posve mlad. Doimao se istodobno i vedrim i pomalo suzdržanim. Poslije Mise smo doznali da je prije svega tri-četiri tjedna imao mladu Misu.
Čitao je ulomak o glavosjeku Ivana Krstitelja.
Pročitavši reče: »RIJEČ JE GOSPODNJA!«
A u pročitanom evanđeoskom ulomku nije bilo ni jedne Isusove riječi. Pa Isus je u tom ulomku bio spomenut tek pri kraju, riječima »… i jave Isusu.«
Sjedosmo poslušati propovijed.
»O čemu da vam večeras govorim?«, upita nas mladi svećenik. »Na što nas ovaj ulomak iz Evanđelja potiče?«
Čekali smo što će nam reći. A on nastavi:
»Čuli smo što se dogodilo Ivanu Krstitelju. Što tome dodati? Čuli smo i da su učenici javili Isusu što se dogodilo. Javili su mu… Pa, eto, o tome vam večeras želim govoriti. Što god vam se događa, javljajte Isusu. Ne čekajte. On to treba znati. On to želi znati. Javljajte Isusu i o svemu što se događa onima koje volite. Javljajte mu o svemu što se događa u svijetu u kojem živite. On to treba znati. On to želi znati.
Neka Isus ne ostane isključen ni iz čega što se vas i vaših tiče, bilo to nešto važno ili nevažno. Javljajte mu…«
Mrak se već posve zgusnuo, crkveno je zvono utihnulo. Ali riječi mladoga svećenika ne prestaju odjekivati u meni. Ne prestaju svijetliti.
Stjepan Lice