Kip Majke Božje Bistričke

Hrvatski narod s posebnim žarom štuje lik Majke Božje i odavna je s ljubavlju naziva Kraljicom Hrvata.
„Nigra sum sed formosa – Crna sam ali divna“

Kip Majke Božje Bistričke već stoljećima privlači rijeke posjetitelja i daje im duhovnu, kulturnu i sveopću životnu snagu.

Vjeruje se da je drveni kip Bistričke Bogorodice u tamnome drvetu izrezbario za vjerničko pučanstvo nepoznati mjesni majstor iz običnog puka. Stoga pripada nizu crnih Madona, premda je pri restauraciji otkriveno da njezina tamna boja nije izvorna. Zavjet­ni čudotvorni kip Majke Božje Bistričke izrađen je oko 1499. godine.

Prema usmenoj predaji kip je bio od 1499. do 1545. postavljen u kapeli, prasvetištu na obližnjemu Vinskom Vrhu. Već tada se pročulo da posjeduje čudotvorne moći. Zbog stalne opasnosti od Turaka, župnik Pavao ga uzima iz kapelice na Vinskom Vrhu i zakapa ga pod korom župne crkve sv. Petra i Pavla u Bistrici. Ubrzo nakon toga umru i župnik i zvonar, a da nikome nisu odali tajnu na kojem je mjestu sakriven kip.

Marijini štovatelji nisu prestali tragati za čudotvornim kipom. Neizvje­snost je razriješila čudesna svjetlost u bistričkoj župnoj crkvi koja je 1588. dolazila ispod pjevališta nakon večernje Zdravomarije, a opazio ju je župnik Luka. Kad je sutradan župnik dao ondje kopati, pronađen je neoštećen Marijin kip. To se otkriće ubrzo razglasilo, pa su ljudi u velikom broju počeli hodočastiti u Bistricu i moliti pred Marijinim kipom koji je restauriran i postavljen na oltar radi iskazivanja časti.

Uslijed ponovne opasnosti od Turaka 1650. godine, kip je drugi put bio skriven. Župnik Juraj Marinčić dao ga je zazidati u jednu udubinu iza glavnoga oltara u župnoj crkvi, no ostavljen je otvor tako da je virilo sam Marijino lice.

U teškim prilikama – zbog seljačkih buna, stalnih najezda Turaka te skrivenoga kipa – ho­dočašća u Bistricu su jenjavala, a štovanje Marijina kipa je, malo po malo, prestalo.

Prema predaji, župniku Petru Brezariću (1676.-1679.) Marija se ukaza­la istoga dana u dva navrata. Prijepodne u župnoj crkvi, za vrijeme propo­vijedi o svetom Franji Ksaverskom, pristupila je na propovjedaonicu žena plemenita izgleda, obučena u modru odjeću, prikazujući zagovor s goru­ćom svijećom u ruci i moleći župnika kako bi zajedno s narodom molio da ona ponovno dobije vid. Isti dan poslije podne ukazala mu se ista “gospo­đa”  dok se s kapelanom vozio na kolima prema kuriji Malenića. Kad joj se htio približiti, “gospođa” je nestala. O tome se viđenju mnogo pripovijedalo i nakon Brezarićeve smrti, no bez pridavanja neke posebne važnosti.

Drugo pronalaženje kipa Majke Božje Bistričke zbilo se u subotu 15. srpnja 1684., nakon više od 30 godina. Već sutradan u nedjelju, 16. srp­nja 1684. godine (Margaretska nedjelja), dogodilo se prvo čudo; u crkvi je prohodala uzeta djevojčica Katarina, kći Magdalene Paulec. Slijedećih dana dogodio se niz čudotvornih iscjeljenja i ispunjenja molitvi. Već i sama selidba kipa, njegovo skrivanje i okolnosti pod kojima je dva puta nalažen, budila su vjeru u njegovu čudotvornu moć. Sa svih su strana u bistričko proštenište počele hrliti rijeke hodočasnika.

Uskoro dolasci u Mariju Bi­stricu postaju organizirani u proce­sije hodočasnika, osobito od 1688., jer se i te godine “dogodilo” čudo. Bezbroj čudesnih događaja prizna­ti su tek poslije pomnih istraživanja i pouzdanih svjedoka

1935. godine, na 250. obljetni­cu ponovnoga nalaska čudotvorno­ga kipa, kip Majke Božje Bistričke okrunjen je dvjema ju­bilejskim zlatnim krunama; većom krunom glavu presvete Djevice, a manjom glavu djeteta Isusa. Krune za taj kip, prema nacrtu časne sestre Anđeline Široki načinio je pojasar Vlatko Mesić. Izrađene su prema uzoru na staru hrvatsku kraljevsku krunu iz 10. stoljeća i dar su hr­vatskoga naroda. Prigodnu propovijed i posvetu pred 30.000 hodočasnika izrekao je tadašnji nadbiskup-koadjutor blaženi Alojzije Stepinac, a zagrebački nadbiskup i hrvat­ski metropolita Antun Bauer proglasio je presvetu Bogorodicu Mariju, Maj­ku Božju Bistričku, Kraljicom Hrvata.

U ožujku 1938. godine dogodio se pokušaj krađe kruna Blažene Djevice Marije i Isusa. Krađa nije uspjela, ali poslije toga stalno je na glavama Blaže­ne Djevice Marije i Isusa stara, barokna kruna, a ova “kraljevska” stavlja se samo u posebnim prigodama.

tekst preuzet sa: https:www.marija-bistrica.hr

No votes yet.
Please wait...