Pusti tu granu – prispodoba o providnosti

Prezentacija o pouzdanju u Božju providnost.
Neki je ateist pao sa stijene i uhvatio se za granu točno iznad provalije. Bože, ako te ima spasi me! – reče.

Ateist je pao sa stijene. Kako se kotrljao dolje, uhvatio se za granu malog drveta. Tu je visio između neba i iznad kamenja tristo metara ispod sebe, znajući da neće moći dugo izdržati.

Tada mu dođe misao na pamet. “Bože!” povika svom snagom.

Tišina. Nitko nije odgovorio.

“Bože!” povika ponovno. “Ako postojiš, spasi me i ja obećavam da ću vjerovati u te i druge učiti da vjeruju.”

I ponovno šutnja! Skoro u šoku pade s grane kad začu snažan glas kako odjekuje kanjonom: “To svi kažu kad su u nevolji.”

“Ne, Bože, ne!” uzviknu sada s više nade. “Ja nisam kao drugi. Ne vidiš li da sam već počeo vjerovati čuvši tvoj glas? Ono što ti trebaš sada učiniti jest da me spasiš i ja ću naviještati tvoje ime do kraja zemlje.”

“Vrlo dobro”, odgovori Glas. “Spasit ću te. Pusti tu granu.”

“Pusti tu granu?” uzviknu čovjek sav izvan sebe. “Misliš li da sam lud?”

Priča se da se očekivano čudo nije dogodilo kad je Mojsije bacio svoj štap u Crveno more. Tek onda kad se prvi čovjek bacio u more, valovi su uzmakli, a voda se razdijelila da bi načinila suh prolaz za Židove.

Anthony de Mello (“Molitva žabe”)

Rating: 7.0/7. From 2 votes.
Please wait...