Neki čovjek pođe na molitvu u Dom Gospodnji. Usput zastane kod svojeg susjeda pa ga pozove da pođe s njim.
– Ne mogu – reče mu susjed – dijete mi leži u ognjici i ne želim ga ostaviti sama.
– Pođi sa mnom – reče čovjek – molit ćemo Gospodina za tvoje dijete i on će sve okrenuti na dobro.
– Hvala ti – reče mu susjed – ali ja osjećam da moram ostati kod kuće.
– Čovjek ga ostavi i pođe dalje. U Domu Gospodnjem molio je dugo, ali je osjećao da njegova molitva nikamo ne dopire, da ga Gospodin ne čuje. I on zavapi.
– Gospodine, zar me ne čuješ?
– Reci što išteš – odazva se Gospodin – Nisam stigao prije do tebe jer sam bio kod tvog susjeda da mu dijete njegujem i da ga ohrabrim.
Stjepan Lice
