Neki je učitelj putovao s učenikom koji je bio zadužen da se kroz pustinju brine za devu. Jedne večeri, kad su došli do nekog svratišta, učenik oslobodi devu, a sav umoran baci se na postelju da usne. Ipak, prije toga izreče kratku molitvu: “Bože moj, molim te, čuvaj mi devu. Tebi je povjeravam! Ujutro deve nigdje nije bilo. “Gdje je deva?” Upita učitelj ljutito. “Ne znam”, odgovori učenik. “Moraš pitati Boga. Sinoć sam bio toliko umoran da nisam stigao zavezati životinju, ali sam u molitvi Bogu preporučio da je čuva. Nije moja krivnja ako je pobjegla ili su je lopovi ukrali. Izričito sam molio Boga da bdije. On je odgovoran, kako me i ti stalno učiš da imamo puno pouzdanje u njega.” A učitelj uoči zabludu i pouči učenika: “Ti, istina, moraš imati puno pouzdanje u Boga, jer Bog nema drugih ruku osim tvojih!”

Priče o pahuljici – Ljudevit Anton Maračić


Deva pouka o molitvi

Jedan je čovjek u pustinji zaboravio zavezati devu. Pomolio se Bogu da mu čuva devu no u jutru je nije našao. Moliti treba s pouzdanjem, ali Bog nema drugih ruku osim naših…

Rating: 7.0/7. From 1 vote.
Please wait...