Neki je čovjek, idući šumom, opazio lisicu bez nogu i čudio se kako može preživjeti.
Tada je opazio tigra koji je nosio plijen u raljama. Tigar se najeo, a ostatak prepustio lisici.
Idućeg je dana Bog opet poslao tigra da nahrani lisicu. Čovjek se počeo diviti Božjoj veličini i mislio je: “I ja ću lijepo počivati u nekom kutu s pouzdanjem u Boga da će mi dati sve potrebno.”
Živio je tako mjesec dana i gotovo je bio na pragu smrti, kadli začu glas koji mu reče:
“O, ti, koji se nalaziš na putu zablude, otvori oči Istini! Nasljeduj tigra a ne lisicu!“
Na ulici sam vidio dijete golo, gladno i kako dršće od zime. To me je silno razljutilo i rekoh Bogu: “Zašto to dopuštaš? Zašto nešto ne učiniš?”
Bog nije ništa odgovorio. Te noći, iznenada, reče: “Nešto sam sigurno učinio. Stvorio sam tebe.”
A. de Mello “Pjev ptice”
