Ruža se rodila u Limi, glavnom gradu Perua, 20. travnja 1568., kao kćerka Gašpara Floresa i Marije de Oliva. Na krštenju je po baki dobila ime Izabela. No jedna Indijanka, kućna pomoćnica, promatrajući lijepo lice djevojčice, nalik na ružu, prozvala ju je Ružom, a to lijepo ime je prihvatila cijela obitelj. Štoviše, kad je biskup Lime sv. Turibije djevojčicu krizmao, učinio je to na ime Ruža. Tim imenom ušla je u povijest svoje domovine i cijele Crkve.

Liječnik dr. Castillo i svećenik o. Lorenzano nakon podrobnog ispitivanja neobična života Ruže Limske svjedoče: »Čim je Ruža došla do potpune upotrebe razuma, njome je ovladala odvratnost prema grijehu. I kad bi se u njoj budili pokreti protiv razuma, ona ih je odbijala i nadvladavala bez velikog naprezanja.«

Ruža je cijeli život tražila i prakticirala pokoru. Ona je bila upravo dovitljiva i neumorna u traženju novih oblika i čina pokore. Kako je bila lijepa, roditelji su je htjeli udati za mladića iz jedne dobre obitelji. No Ruža je za zaručnika izabrala Isusa Krista i njemu se sva predala.

Da bi nekako onemogućila udaju, ošišala je svoju lijepu kosu te svoje ruke umočila u vapno i tako ih nagrdila. Oko bokova je cijeli život nosila opasan lanac, a na glavi željeznu bodljikavu krunu. Nosila je i pokorničku košulju, bičevala se, postila te stanovala u maloj kolibi što ju je sagradila u vrtu roditeljske kuće.

Vježbala se i u drugim krepostima, a stekla je naobrazbu i kulturu kakvu je malo koja žena u ono doba imala. I tako njezin život za njezine suvremenike postade znak i poticaj. Ljudi su joj se divili, no i osjećali se potaknuti da i sami budu bolji.

Ruža je u 20. godini života obukla odijelo dominikanske trećoredice. Išla je među ljude i pomagali im na njihovim životnim putevima, a uz to je dnevno provodila sate i sate u molitvi i razmatranju.

Kao duhovna učenica sv. Ivana od Križa – čitajući njegove spise – i ona se nastojala iz »ništavila« stvorenja po Gospodinovoj milosti uzdići sve do »duhovnih zaruka«, najvišeg stupnja mističnoga života.

Osnovala je prvi kontemplativni samostan u Južnoj Americi. Stalno je služila siromasima uz misijsko djelovanje i navještaj evanđelja.

Živjela je samo 31 godinu. Umrla je 24. kolovoza 1617. ponavljajući riječi: »Isuse, Isuse, ostani kod mene!« Papa Klement X. proglasio ju je 12. ožujka 1672. svetom kao prvi cvijet svetosti novoga svijeta. Svetica je pokopana u Limi u najvećem gradskom dominikanskom samostanu Rosario. S njome su pokopana još dva sveta dominikanca: sv. Martin de Porres i sv. Ivan Macias.

Dominikanac Luis Getino pronašao je g. 1923. neka pisma i spise sv. Ruže Limske. Njezina pisana riječ kao i sav njezin život odiše žarom velike mističarke, koja se s pravom može staviti u red velikih žena što ih je dala sveta Rimokatolička crkva.

No votes yet.
Please wait...