Razgovor biologa vjernika i astronoma ateista pretočen u pps.
.
.
Priča jedan američki profesor: “Ja sam biolog. Svakoga dana proučavam čudesa života od najsitnije biljčice do najvećih životinja i čovjeka. Uvijek iznova divim se tajnama stvaranja.
Imam jednog prijatelja astronoma. On proboravi noći i noći iza teleskopa proučavajući milijarde zvijezda i planeta.
Jedne noći me povede sa sobom u zvjezdarnicu i pokaže mi malu svijetlu mrlju na svodu. Zatim me pozove da to pogledam kroz divovski dalekozor. Prizor je bio veličanstven: svijetla mrlja pokazala se kao nevjerojatno mnoštvo većih i manjih zvijezda u obliku gigantske spirale. Astronom mi protumači da je tu riječ o jednoj galaksiji s otprilike stotinu milijardi sunčanih sustava.
Osjećao sam se tako sitan i malen pred takvom veličinom stvaranja. Tko je načinio sve te zvijezde?– morao sam upitati svoga prijatelja.
– Nitko. Nastale su same od sebe, odgovorio je on. Moj je prijatelj, naime, ateist – on ne vjeruje da postoji Bog Stvoritelj.
Malo nakon toga pozvao sam njega k sebi na večeru. U svom stanu imam obješen kompletan model sunčanog sustava sa svim planetama.
Moj je prijatelj bio izvan sebe od čuđenja: Takvo nešto!, klicao je. Svaki planet ide točno po svojoj putanji oko sunca. To vam je izvanredno uspjelo. Tko je to načinio?
Pogledao sam ga smiješeći se i odgovorio: N I T K O. NASTALO JE SAMO OD SEBE.”
autor nepoznat
