Pismo majke sinu ginekologu

„Sine moj!

Božji zakon u srcu sam nosila, život poštovala, 
tebe kao dar Neba velikodušno primila.

Majčinskom ljubavlju nad tobom sam bdila,
 za tebe se molila, mukom odgojila, uspjehu se radovala.

Vjeruj sinko da si, kao čovjek, jedinstven, dragocjen,
neponovljiv i da te Krist u sićušnoj braći čeka.

Nemoj sine da onaj uništavajući duh zamrači tvoj ljudski i kršćanski um!
Zagledaj se u svoj ginekološki stol i promisli dobro: 
da li će to biti kolijevka ili odar a ti liječnik ili grobar?

Ne dopusti da desnicu tvoju ikad omasti dječja, abortusna krv!
Progonit će te, prat ćeš je dugo, samog sebe bit će te stid!

I dok kukamo nad nestalim pticama, zagađenim rijekama, 
uginulim ribama, premalo je u srcima tuge nad
pomorenim nevinim ljudskim bićima!
A, u obiteljima mnogim dječje radosti treba!

Domovina nam draga glasom pradjedova slavnih za opstankom žudi!
Stoga molim te sine, smjelo podigni svoj glas!
U pozivu dosljedan kršćanin budi!
Nek’ svako začeto dijete se rodi,
nek’ ugleda svjetlo dana i ljepotu svijeta!“

Marica Gamulin, Jelsa