O neuspjesima – priča iz života

Kad se Hank Aaron 1974. godine približio rekordu Boba Rutha, nazvao sam jednog jutra njegov bejzbol klub i pitao: “Znam da Henk ima sedam stotina deset home runa (potez u bejzbolu) i da mu treba još samo pet da bi oborio Rutov rekord, ali mene zanima koliko on ima promašaja?”
“Promašaja, gospodine?” neodlučno je upitao mladić s druge strane žice.
“Da, koliko promašaja?”
“Pričekajte molim vas. Provjerit ću, gospodine.”
Nakon nekoliko minuta rekao je: “Gospodine Mandino, prema posljednjim izvještajima, Hank ima sedam stotina deset home runsa i, kao što znate, potrebno mu je još pet da bi oborio rekord Boba Rutha…”
“Da znam…”
“…a promašaja ima tisuću dvije stotine šezdeset i dva.”
Zahvalio sam, spustio slušalicu i ostao sjediti nepomično razmišljajući o onome što sam čuo. Divna li primjera koji uvijek mogu koristiti kad poželim istaknuti kako nikada ne smijemo dopustiti prošlim neuspjesima da nas spriječe u novim pokušajima.
U pitanju je najveći “houm run bacač” u bejzbolu koji je ikad živio… ali čak i on, čak i Hank Aaron, mora bar dva puta ispravljati svoju grešku!

Og Mandino