Prema grčkoj mitologiji nimfa Eho zaljubila se u prelijepog mladića Narcisa koji na nju uopće nije obraćao pažnju.
Eho je venula od tuge sve dok od nje nije ostalo ništa osim glasa.
Boginja Osvete osudila je oholog Narcisa da se zaljubi u svoj odraz u jezeru.
Toliko je bio opčinjen sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se.
Poslije Narcisove smrti, došle su Drijade – gorske vile – i vidjele da se jezero pretvorilo u vrč slanih suza. „Zašto plačeš?” – pitale su ga.
„Oplakujem Narcisa”, reče jezero.
„Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa. Mi smo stalno po šumi trčale za njim, a jedino si ti imalo prilike izbliza promatrati njegovu ljepotu.”
“Narcis je bio lijep?” – iznenadi se jezero.
“Tko bi to mogao znati bolje od tebe? Na tvoje se obale svakog dana naslanjao.” – odgovoriše Drijade.
Jezero zašutje trenutak pa reče: „Oplakujem Narcisa, ne zbog njegove ljepote, već zato što sam, svaki put kada bi legao na moje obale, gledao kako se u dubini njegovih očiju zrcali moja vlastita ljepota.”
Oscar Wilde
Prepoznaješ li sebe u Narcisu ili u jezeru?
OHOLOST JE TEŠKI GRIJEH IZ KOJEGA NASTAJU MNOGI DRUGI GRIJESI
Narcis – zaljubljenik u samoga sebe
“Zar je Narcis bio lijep?” upita jezero.
Priča iz grčke mitologije prepričana perom Oscara Wildea – korisno za vjeronauk na temu oholost.