Mnogo toga nam padne na pamet kada čujemo riječi kraljevati, kraljevstvo, kralj. Naše su misli najčešće u rasponu od divljenja pred raskoši i moći kraljeva do mržnje i prezira zbog neposjedovanja istoga. Možda bi se moglo reći da svatko u dubini svoga bića čezne za kraljevskom vlašću. Čezne biti moćan, bogat, priznat i poznat. Napast poznata još od Edenskog vrta. Biti kao bogovi (usp. Post 3, 5).
I dok zemaljska kraljevstva nastaju i nestaju, rađaju se i umiru u vrtlogu povijesti jedno je kraljevstvo još uvijek među nama. Kraljevstvo Božje (usp. Lk 17, 21). I dok su zemaljski kraljevi imali ili imaju skupocjene krune, kruna moga Kralja je trnova. Gledajući zemaljske kraljeve možda samo uzdišem i divim se, ali jedino pred svojim Kraljem prigibam glavu. Kruna moga Kralja je trnova. Razmatrajući o kruni moga Kralja ja razmatram o svome kraljevskom dostojanstvu. Skupocjene krune s draguljima i biserima mi ništa ne poručuju niti me pozivaju na savršeniji život. Naprotiv, kruna moga Kralja postaje životni putokaz. Kruna moga kralja postaje put razumijevanja vlastite osobe. U konačnici, put savršenosti.
Malo tko je u ljubavi mogao služiti zemaljskim kraljevima koji su se najčešće pronašali kao diktatori, ne prezajući ni pred čim kako bi ostvarili svoja traženja i htijenja. Takav odnos između vladara i podanika išao je zatim da se kralju pokazuje štovanje i poštovanje dok su podanici uvijek ostajali u prikrajku, nebitni i beznačajni. Nastao je rascjep između onoga koji vlada i onoga nad kime se vlada. Rascjep koji je ništio dostojanstvo osobâ. I jedni i drugi su, na različite načine, postajali osobe pogaženog dostojanstva.
Nasuprot zemaljskom poimanju i logici ljudi, stoji moj Kralj. Moj Kralj ljubi jer je i sam Ljubav (usp. 1 Iv 4, 16). Njemu se služi i pristupa samo s ljubavlju. Moje štovanje i poštovanje prema Njemu izražava se jedino ljubavlju jer je jedino ljubav mjera odnosa između mene i moga Kralja. »Mjera ljubavi je ljubav bez mjere.« (sv. Franjo Saleški) U ozračju ljubavi se razvija moje kraljevsko dostojanstvo i jedino tu ide ka svojoj punini. Bitan sam i značajan svome Kralju. Sve Njegove zapovijedi i zakone ispunjam samo u mjeri ljubavi. Tamo gdje je moj životni trenutak lišen mjere ljubavi upadam u bezakonje i neposlušnost. Upravo u tom trenutku započinje narušavanje moga kraljevskog dostojanstva. Počinje osuda samoga sebe.
Gledajući trnovu krunu učim se razumijevati vlastiti životni put. Trnova me kruna uči služiti u ljubavi. Upravo zato što silno želim biti na putu svetosti i savršenstva moram više gledati trnovu krunu. Trnova kruna pokazuje put kojim je moj Kralj hodio. Bodljikavim, trnovitim putom. I baš tim putom moram krenuti. Put suprotan ovozemaljskom poimanju životnog puta. Put je to gdje nemoć postaje moć, prezir raskoš, trn biser, a vlast služenje. Tako moj životni put postaje smislen. U svakodnevnom služenju u ljubavi ostvarujem svoje kraljevsko dostojanstvo. Nije ono ništa manje kada s ljubavlju brišem mrvice sa stola u blagovaonici kao ni veće od toga da sat vremena klečim pred svojim Kraljem u kapelici. Oboje mi je potrebno jer služenje u ljubavi zahvaća sve dimenzije života. Time ništa nije maleno i beznačajno, nego s ljubavlju sve postaje veliko i značajno.
Takav je hod s mojim Kraljem. Zahvalan sam mu što me iz dana u dan uči služiti u ljubavi. Zahvalan sam mu što mi dopušta i trenutke ne-ljubavi kako bih više shvatio značaj ljubavi. Ostajem vam samo kazati ime moga Kralja. Ljubav! (čitaj: Isus iz Nazareta).
fra Dragan Bolčić http://fra3.net
