Jednog su mudrog čovjeka pitali koliko mu je važno što drugi misle o njemu. Nasmiješio se i reka: “Do moje dvadesete godine nije me bilo briga što drugi misle o meni. Nakon dvadesete stalno sam se brinuo oko toga što ljudi misle o meni. I onda sam jednog dana, negdje nakon pedesete godine života, shvatio da oni gotovo nikad nisu ni razmišljali o meni. I od tada ne brinem o tome što drugi misle o meni…“
Istina je da drugi o nama razmišljaju puno manje nego mi to mislimo. Istina je i da nas ono što drugi misle o nama ne čini niti boljima niti lošijima nego što jesmo uistinu. Čemu brinuti?
