Od anđela smješka mogli bismo, kao prvo, naučiti nasmiješiti se samima sebi. Tada sebe ne bismo uzimali pretjerano ozbiljno. Ako učinimo pogrešku, nemojmo sebe zbog toga grditi, nego se tome osmjehnimo. Smiješak razoružava. Uzima nam iz ruku oružje kojima se inače ljutimo na sebe.
Ako je uz nas anđeo smiješka, mi i na ljude reagiramo srdačnim smiješkom kad nam dolaze neraspoloženi. Prodavačica se nasmiješi nezadovoljnom kupcu, umjesto da se na njega ljuti. Kad reagira nasmiješeno daje neraspoloženome kupcu mogućnost da zauzme odmak od nezadovoljstva koje ga je obuzelo. kad kupac opazi njezin smiješak i dopusti da bude njime dirnut, i njegovo lice će se tada razveseliti. Medicinska sestra, koja smiješeći se uđe u sobu k pacijentima, stvara ozračje u kojem se bolesnici osjećaju ugodno, u kojem znaju da su prihvaćeni. Svojim smiješkom nudi im nove mogućnosti odnošenja prema vlastitoj bolesti. Pokazuje im da se rado brine, da su ljudi koji zaslužuju ljubav.
Želim ti anđela smiješka da prema sebi postupaš s više razumijevanja i nježnosti, pa ćeš tako i ljude oko sebe zaraziti novom radošću prema životu. Anđeo smiješka neka te dovede u dodir s dubinom tvoje duše u kojoj neke stvari koje se oko tebe događaju više nećeš smatrati tako važnima. I anđeo smiješka neka i tebe učini anđelom za mnoge koji su zaokupljeni samima sobom. Anđeo će se zadovoljno s tobom smiješiti kad tu i tamo uspiješ mrzovoljna čovjeka potaknuti na osmijeh.
Anselm Grün, benediktinac