Putem ponuđenog linka možete preko internet servisa  You Tube pregledati kratki film “Katedrala svetog Duje” priređenog uz udžbenike iz povijesti “Vremeplov” izdavačke kuće Profil International.

---

Splitska katedrala posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije nalazi se u samom srcu Dioklecijanove palače na sjecištu Decumanusa i Carda. Sagrađena je početkom 4. stoljeća i stoga najstarija katedrala na svijetu. Povijesnom ironijom mauzeolej rimskog cara progonitelja kršćana sredinom sedmog stoljeća pretvoren je u katedralu koju narod naziva imenom mučenika iz njegova doba sv. Dujma (Duje). Rukopisni splitski brevijar iz 1291. godine bilježi posvećenje crkve 19. studenoga.

Povijest

Kad su u sedmom stoljeću Avari i Slaveni srušili Salonu, dio stanovnika je pobjegao na otoke, odakle se, nakon određenog vremena, dio njih vratio na kopno i nastanio u napuštenoj carskoj palači. Carski mauzolej pretvorili su u kršćansku crkvu, uništili poganske idole i sarkofag u kome je počivao car.

Potom su iz srušenih bazilika u Saloni prenijeli kosti svetih mučenika koje je Dioklecijan dao pogubiti: Dujma, prvog biskupa Salone i Anastazija, radnika. Prema predaji splitskog kroničara Tome Arhiđakona iz 13. stoljeća, bilo je to za stolovanja prvog splitskog nadbiskupa Ivana Ravenjanina.

Građevina

Crkva je izvana oktogonalnog oblika i imala je natkrivani peripter sa dvadeset i četiri mramorna stupa s korintskim kapitelima i portalom antičkog podrijetla. Na baroknoj kamenoj ploči s tijarom na vrhu istaknut je metropolitanski i primacijalni status crkve koji je nadbiskupija imala do papinske bule Locum Beati Petri 1828. godine.

Crkva je iznutra okruglog oblika, nadsvođena kupolom s četvrtastim i polukružnim nišama, u kojima su nekoć stajali kipovi bogova i careva. Unutrašnji prostor okružuje osam korintskih stupova od crvenog granita. Osobito su zanimljiva dva medaljona s vrpcama, na kojima arheolozi i splitska tradicija prepoznaju portrete cara Dioklecijana i žene mu Priske. Također je zanimljiva konstrukcija kupole zidane lepezastim slaganjem opeka u donjem te kružnim slaganjem u gornjoj trećini.

Propovjedaonica

Šesterostrana propovjedaonica (ambon) iz 13. stoljeća podignuta je na šest mramornih stupova koji završavaju raznolikim kapitelima. Izradio ju je majstor Mavro od skupocjenoga crvenog i zelenog porfira koji vjerojatno potječu od uništenog carskog sarkofaga.

Oltari

U 15. stoljeću izgrađena su dva kamena oltara sa ciborijima i smješteni u nišama mauzoleja s lijeve i desne strane glavnog oltara. Desni oltar posvećen glavnom gradskom zaštitniku svetom Dujmu dao je podići 1427. talijanski majstor Bonino da Milano, a oblikovan je kao sarkofag s ležećim likom svetog Dujma u ornatu, koji je glavu položio na aureoli iznad ukrašena jastuka, dok nad njom tri anđela podržavaju nabranu tkaninu poput šatora. Unutarnji dio baldahina ciborija oslikali su freskama kasnogotičkog stila splitski slikar Dujam Vušković i Ivan Petrov iz Milana dvije godine kasnije. U drugoj polovici 18. stoljeća, podignut je novi oltar svetog Dujma, a stari je posvećen svetom Josipu. Godine 1958., tijekom restauratorskih radova, uklonjen je barokni antependij i otkriven antički sarkofag s likom Dobrog pastira. Na sarkofagu se nalazi oltarna menza s natpisom u ritmiziranim stihovima iz sredine 13. stoljeća.

Lijevi oltar djelo Jurja Dalmatinca posvećen je gradskom suzaštitniku svetom Anastaziju. Izrađen je 1448.godine, također u obliku sarkofaga s gisantom. Na antependiju oltara nalazi se lijep i realističan reljef s prikazom Kristova bičevanja, izrađen po uzoru na Donatellov crtež.

U sjevernoj niši katedrale smješten je novi oltar sv. Dujma, rad mletačkog kipara Giovannija Marije Morlaitera iz 1767. u koji su 1770. godine prenesene svečeve moći. Na antependiju oltara nalazi se reljefni prikaz dekapitacije svetog Dujma izrađen u stilu rokokoa. Nad oltarom se nalazi ciklus slika s prizorima iz života Djevice Marije, rad mletačkog slikara flamanskog podrijetla, Pietera de Costera.

Glavni oltar splitske katedrale izgrađen je između 1685. i 1689. godine. Iznad oltara nalazi se rezbareni kasetirani svod sa uljanim sličicama euharistijske tematike, djelo rapskog umjetnika Matije Ponzonija izrađeno po narudžbi nadbiskupa Sforze Ponzonija, umjetnikova brata.

Vrata

Drvena ulazna vrata izrezbario je 1214. godine majstor Andrija Buvina, a na njima je prikazano 28 slika (na svakoj strani po 14) iz Kristovog života – od Gabrijelovog navještenja do Kristovog uskrsnuća. Vrata su do danas ostala sjajno očuvana, no valja spomenuti da su izvorno bila u boji i pozlaćena. Buvinina vrata su raritet u europskoj umjetničkoj baštini, jer su rijetka vrata izrađena od drveta, a očuvana do danas.

Krstionica

Krstionica katedrale nalazi se izvan središnjeg sakralnog prostora, odnosno nekadašnjeg mauzoleja. Znamenita je po odlično očuvanom krsnom zdencu koji se u njoj nalazi.

Zvonik katedrale sv. Dujma visok je 57 metara i jedan od najoriginalnijih crkvenih zvonika na jadranskoj obali. Gradnja je započela sredinom 13. stoljeća i trajala do sredine 16.-og. Zbog iznimno dugog perioda gradnje, kombinacija je romaničkog i gotičkog graditeljstva, no stilovi su u izvrsnom suglasju. U dekorativnim elementima prevladava romanički stil, a izvedba arhitektonske prozračnosti pripada gotičkom stilu gradnje.

Zvonik je osebujno graditeljsko djelo, specifično po svojoj vitkosti i transparentnosti, po stepenastom sužavanju prema vrhu i uklopljenosti u antičko graditeljsko okruženje, jer uporabom vijenaca i kapitela, u formatu otvora i lukova, korespondira s arkadama Peristila i trabeacijom periptera mauzoleja.

Zvonik je temeljito restauriran u razdoblju između 1890. i 1908. godine. Posljednji kat s naznakama renesansnog stila u potpunosti je izmijenjen kako bi bio u stilskom suglasju s ostalim katovima. Brojne antičke spolije i skulpture s prikazima grifona, lavova, sfingi i ljudi uklonjene su. Pojedini ulomci starog zvonika čuvaju se u Muzeju grada Splita ili su ugrađeni u zgradu Tusculuma u Saloni.

Kripta 

Ispod mauzoleja smještena je kripta posvećena sv. Luciji, djevici i kršćanskoj mučenici, zaštitnici vida. Kripta je izvorno bila namijenjena kao zatvor za neposlušne Dioklecijanove dvorane. U njoj se nalazi izvor vode.
Štovanje svetice iz prvih kršćanskih vremena ukorijenjeno je u Splitu još od samih početaka grada, a svjedok tome su brojni zavjetni darovi od srebra s prikazima dijelova ljudskog tijela koji se čuvaju u katedralnoj riznici.

Riznica 

Mnogi vrijedni predmeti čuvaju se u Katedralnoj riznici, jednom od najvrjednijih takvih objekata u Hrvatskoj.

Među neprocjenjivim knjigama posebno se ističe: Splitski evanđelistar i kronika ‘Historia Salonitana’ Tome Arhiđakona. Evanđelistar je najstariji kodeks u Hrvatskoj pisan latinskim jezikom. Pojednostavljeno, radi se o najstarijim knjigama, a za ovu se pretpostavlja da potječe iz razdoblja od 6. do 8. stoljeća. Kronika je, pak, nastala u 13. stoljeću i iznimno je vrijedan povijesni dokument, iz kojega se mogu doznati običaji i zbivanja onoga vremena, ali i rana povijest Hrvata.

Tu si i dragocjeni arhivski dokumenti, brojni relikvijari, srebrna pala s oltara sv. Dujma iz prve polovice 14. stoljeća, misno ruho i posuđe te čudotvorna ikona Gospe od zvonika prenesena iz crkvice iznad Željeznih vrata.

Namjena

Naravno, nikako ne smijemo zaboraviti da je Katedrala sakralni prostor, u kojemu se svakodnevno možete pomoliti ili sudjelovati na svetoj misi.

izvori: narod.hr, hr.wikipedia.org i putovnica.net