Bio je jednom jedan drag upitnik, i kao svi upitnici zračio je oštoumnošću. 

Posljednih dana hodao je uokolo rastresen, potišten, razočaran i pun tjeskobe. Svi su ga izbjegavali. 

Radije su se družili s njegovim krvnim neprijateljem, uskličnikom i vikali:  
Naprijed! Stani! Kreći! Makni se!

Bila jednom dva monaha, koji su punih četrdeset godina živjeli u istom samostanu, a da se nijednom nisu posvađali.
Jednog dana jedan kaže drugome: – Ne misliš li da bismo se trebali bar jednom posvađati?

Veliki Duše, tvoj glas u vjetru čujem, dah tvoj oživljuje svijet.  Poslušaj me.

Dolazim preda te kao Tvoje dijete, jedno od mnogih. Malen sam i slab. Snage i mudrosti mi treba.

Daj mi da hodam u ljepoti i da moje oči trajno gledaju crveni i purpurni zalaz sunca.

Vidje Isus silan svijet, sažali mu se nad njim te im je govorio o neodoljivoj Božjoj ljubavi.

A kad je pala večer, rekoše njegovi učenici: Gospodine, otpusti taj narod, već je kasno a nemaju ni vremena.

Gospodine, kako sam često uzalud čekao!

Čekao sam posjet, a nitko nije došao.

Čekao sam pismo i nije stiglo.

Nadao sam se blagom sudu, a bio je jako tvrd.

Postoji li Djed Božićnjak?

Blagoslovljena crna ovca u tebi

Iluzija jedne sove – priča o međuljudskim odnosima

Zanat – poučna priča

Ljubav i vrijeme

Sedam ukora – Džubran

Pitanje interesa – kratka priča

Život nije uzaludan ako…

Vjeronauk kraj je blizu anegdota – pps Župnik i zvonar stoje uz seosku cestu i zabijaju u zemlju tablu   s natpisom: “Kraj je blizu! Okrenite se dok…