Ako prosječnu osobu upitate: Što je veliki uspjeh? obično će odgovoriti: Zaraditi puno novaca, dostići davno postavljen cilj, pobijediti, napredovati, biti najbolji, dobiti nagradu… Naglasak je gotovo uvijek na vanjskim aspektima života – stvarima koje se događaju izvan nas. Najčešće u ovakvim postignućima nema ništa loše – ona su način postizanja uspjeha i potvrđivanja. Ali postignuća nisu najvažnija. Cilj treba biti sreća i unutrašnji mir.

Lijepo je vidjeti svoju fotografiju u lokalnim novinama, ali to sigurno nije važno kao naučiti se suočiti sa nepovoljnim okolnostima. Koji su naši prioriteti? Ako je vaš glavni cilj biti smiren i ljubazan, zašto ne biste redefinirali vaše najvažnije uspjehe u smislu da podržavaju osobine poput ljubaznosti i sreće?
Moje najveće dostignuće je da upoznam samoga sebe: Jesam li bio dobar prema sebi i prema drugima? Jesam li burno reagirao na neki izazov, ili sam bio smiren? Jesam li sretan? Jesam li bio bijesan, ili sam se uspio osloboditi tog osjećaja? Jesam li bio previše tvrdoglav? Opraštam li? Ova i slična pitanja nas podsjećaju da pravo mjerilo uspjeha ne proizilazi iz onoga što radimo, nego iz toga tko smo i koliko ljubavi imamo u sebi.
Umjesto da se zadovoljavate samo vanjskim uspjesima, pokušajte staviti akcenat na ono što je zaista važno.