Jedan je čovjek ostavio dječaka samog u čekaonici na aerodromu.

Na ukrcaj putnika dječak je stigao prvi.

Malo je gledao oko sebe, a onda je počeo bojati dječju bojanku.

Ušao je u avion, pronašao slobodno mjesto i zavalio se u sjedalo.

Dok je stjuardesa davala upute putnicima sjedio je sasvim mirno.

Ostao je miran i kad se avion počeo kretati pistom.

Za vrijeme leta avion je upao u veliku oluju koja ga je počela nositi kao list na vjetru.

Turbulencije i iznenadna propadanja aviona izazvali su paniku kod putnika.

A dječak je sasvim mirno sjedio na svom mjestu.

Jedna putnica, koja je sjedila s druge strane hodnika, sva u panici upitala je dječaka: “Ti se ne bojiš?”

“Ne gospođo, ne bojim se”, odgovorio je ne dižući oči sa svoje bojanke.

“Pilot aviona je moj otac!”

Puno je situacija u našem životu koje nalikuju avionu u oluji.
Često se osjećamo posve nemoćni i izgubljeni.
Imamo dojam da ćemo propasti između oblaka da nema nikoga tko će nam pomoći i vratiti nam osjećaj sigurnosti.

U tim trenutcima budimo spokojni i imajmo povjerenja  jer:  naš “OTAC” je pilot.

---

Priča o dječaku koji je imao povjerenja

Priča o dječaku koji je imao neograničeno povjerenje u svoga oca pilota poučava nas kakvo bismo povjerenje kao kršćani trebali imati u svoga nebeskog Oca.