Dva siromaha hodahu po Carigradu. Jedan je vikao: Pomozi Bože! A drugi: Pomozi care!Caru dosadi slušati siromaha koji svaki dan viče: pomozi care i odluči on da će ga učiniti bogatim. Pozva ga k sebi i dade mu kruh u kojem su bili zamiješeni dukati, te mu reče: Ne viči više, idi kući i budi sretan.
Siromah ne znajući šta je u kruhu, krene kući. Putem sretne onog drugog siromaha i ispriča mu što se sa njim dogodilo te mu pritom ponudi kruh na prodaju.
Siromah, koji je vikao: Pomozi Bože, prihvati ponudu i dade mu za kruh nekoliko novčića. Kad dođe kući, zareza kruh al’ zamalo ne slomi nož na dukatima u njemu. Od toga dana je prestao prositi.
Siromah koji je vikao: Pomozi care!, prinuđen bi i dalje prositi. Kad to sazna car, dozva ga k sebi i pomno ispita.
I kad je sve saznao, reče mu: Ne vrijedi ti vikati pomozi care, jer Bog sreću dijeli onima koji se pouzdaju u Njega!
Car i Bog – kratka prezentacija o pouzdanju u providnost
Dva siromaha su proseći zazivala; pomozi care! Caru dosadilo slušati ih pa pozove jednoga i dade mu komad kruha u koji je naredio da se umijese dukati. Siromah ode i za par novčića proda kruh jer je bio uvjeren kako je slabo pečen.
