– “Tko sam ja?” – upita mladić Starca.
– “Ti si ono što ti misliš.” – odgovori Starac. – “Objasnit ću ti jednom pričom.”
“Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak se moglo vidjeti dvije osobe koje se grle.
“To su tama i mama.” – misli nevino dijete.
“To su ljubavnici.” – misli čovjek pokvarene mašte.
“To su dvoje prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godina.” – misli čovjek koji živi sam.
“To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao.” – misli čovjek pohlepan za novcem.
“To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata.” – misli žena nježne duše.
“To je kći koja grli svoga oca koji se vratio s puta.” – misli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri.
“To su zaljubljeni.” – misli djevojka koja sanja o ljubavi.
“To su dvojica koji se bore na smrt.” – mislli ubojica.
“Tko zna zašto se grle?” – misli uskogrudni čovjek.
“Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle.” – misli čovjek Božji.
– “Svatko misli,” – zaključi Starac – “ovisno o sebi što je. Pronikni u svoje misli: ti možeš reći puno više o tome tko si nego li tvoj učitelj. “
Što tko vidi – pps
U sumrak se moglo vidjeti dvije osobe kako se grle. To su ljubavnici misli čovjek pokvarne mašte; prijatelji misli čovjek koji živi sam; trgovci koji su sklopili posao misli pohlepan čovjek. Kako je lijepo vidjeti kako se grle misli čovjek Božji.
