BAZILIKA SVETOG IVANA LATERANSKOG
majka i glava svih crkava u Rimu i u cijelom svijetu
Nakon što je Konstantin Veliki 313. godine dao Crkvi slobodu, njegova žena Fausta darovala je dvorac Lateran papi za rezidenciju. Sam Konstantin je dao sagraditi crkvu, koju je papa Silvestar I. posvetio 9. XI. 324. godine na čast Presvetom Spasitelju. Tako je crkva na lateranskom brežuljku postala prva posvećena crkva u kršćanskom svijetu, u njoj je rimski puk smio javno i nesmetano častiti svoga Spasitelja.
Budući da se uz crkvu nalazi veličanstvena krstionica, crkva je kasnije nazvana imenom svetoga Ivana Krstitelja.
U krstionici je sagrađena kapela sv. Venancija u kojoj su pohranjene moći solinskih i istarskih mučenika Dujma, Venancija, Anastazija… koje je Papa Ivan IV. preko opata Martina prenio u Rim. Kapela je iznutra urešena mozaikom na kojem su prikazana devetorica solinskih mučenika.
Sve do danas ostala je glavna crkva Rima i cijeloga svijeta, te nosi časni naziv: „Majka i glava svih crkava u Rimu i na cijelom svijetu” (Omnium urbis et orbis ecclesiarum mater et caput). Uz nju su pape stanovali oko 1.000 godina. Tu je održano pet općih crkvenih sabora. U njoj se vršilo i zborno bogoslužje (statio) na najvažnije dane crkvene godine, a u Uskrsnoj noći svečano se dijelio sakramenat krštenja. Iako se sjedište Crkve u 15. stoljeću preselilo u Vatikan, Lateranska je bazilika sjedište rimskog biskupa, tj. rimska i papinska katedrala.
Bazilika se nalazi otprilike kilometar istočno od Koloseuma i šest kilometara daleko od bazilike sv. Petra u Vatikanu. Najvažnija od četiri antičke papinske bazilike u Rimu.
Obljetnica posvete Lateranske bazilike slavila se najprije u Rimu a od 12. stoljeća i u cijeloj Crkvi rimskoga obreda. Zato u kalendaru stoji blagdan Posvete Lateranske bazilke 9. studenoga. U bogoslužju uzimamo blagdanske molitve i biblijska čitanja po stupnju slavlja u prednosti pred liturgijom nedjelja kroz godinu. Kad je blagdan radnim danom ostane nezapažen; gotovo da se ne razlikuje od običnog dana, iako je u kalendaru uvijek označen kao blagdan,
Sam čin posvete Lateranske bazilike značio je izlazak Crkve iz katakomba na svjetlost i na slobodu. obzirom je kršćanstvo do 3 stoljeća bilo zabranjeno.
Napomenimo i to da na blagdan posvete bazilike ne slavimo kamen i mramor već se okupljamo da se nahranimo Božjom riječju, slavimo otajstva naše vjere, primamo euharistiju. Sveti Leon Veliki je sažeo: „Ako netko pomogne svomu bližnjemu, bilo tjelesno ili duhovno, više je učinio od onoga koji bi od Kölna do Rima na svakoj milji sagradio crkvu od čistoga zlata, kako bi se u njima pjevalo i čitalo do Sudnjega dana. Jer Krist nije podnio muku radi crkvene građevine, nego radi čovjeka.“
