Sv. Filip Neri (1515. – 1595.)

Radostan i vedar duh postiže savršenost puno spremnije od melankoličnoga. 

Zvali su ga apostolom Rima, jer je oko sebe okupljao napuštenu  rimsku djecu i sirotinju.

– Za tu djecu i za zdravlje njihovih duše i tijela Filip nije prezao prositi po ulicama ili vratima raskošnih palača. Jednoga mu je dana tako jedan gospodin, razbješnjen njegovim zahtjevima i želeći ga se riješiti – opalio pljusku. Filip se time nimalo nije dao smesti: “Ovo je bilo za mene – rekao je smiješeći se – i na tome Vam hvala. A sada mi dajte nešto za moju djecu.”

– Na kraju svete mise, otpuštajući vjernike, običavao je reći: “Završilo je vrijeme vaše molitve, ali i dalje traje vrijeme za činiti dobro.”

– Znao je često ponavljati vjernicima: „Nosi križ i nemoj da križ nosi tebe“.

– Kažu da mu je jedan od  njegovih suvremenika papa (bila su trojica)  ponudio kardinalski plašt na što je on u šali rekao: „Ne, sveti oče, bojim se da bi me taj plašt pokvario“.

– On je bio i veliki prijatelj domaćih životinja, onih što ih je mogao držati u svojoj blizini i u gradu. Zato je uvijek imao krletke s malim pticama, s kojima se šalio i zabavljao. Imao je i psa, koga je zvao “Capriccio”, ili slobodno prevedeno „Svojeglavi“ te velikoga mačka s krznom ružičaste boje. Često su se znali naći u procesiji koju je vodio don Filip Neri.

tekst preuzet sa www.zupa-svana.com