Jednom se neki čovjek popeo na najviše grane stabla. Nije dovoljno pazio, spotakao se i počeo padati. Noga mu se zaglavila u krošnji drveta i ostao je bespomoćno visjeti satima sve dok onuda nije prošao neki dječak i pozvao ljude iz sela da mu pomognu.
Ljudi su stajali ispod stabla i dogovarali se kako pomoći unesrećenom, ali nitko nije imao neku dobru ideju. Stablo je previsoko, a čovjek visi na tankoj grani. Bojali su se, ako se popnu gore da ga još više ne ugroze.
Odjednom se pojavio neki nepoznati čovjek, uze kamen i pogodio onoga na drvetu.
Ljudi su ostali začuđeni, a onaj odozgo počeo je vrijeđati i galamiti. Na to je čovjek s tla uzeo drugi kamen i ponovno ga pogodio. Ljudi su zgrozili, ali nitko se nije usudio ništa reći. Kad je uzeo i treći kamne i zamahnuo, čovjeka na drvetu spopade bijes, zaljulja se i nekako dohvati jednu granu rukom, izdiže se u vis i oslobodi iz omče od grana…
Sav zajapuren sišao je s drveta i počeo vikati: “Gdje je onaj? Gdje je ta budala koja me gađala kamenom dok sam bio u klopci?!”
“Otišao je”, reče mu na to dječak, “ali zašto se ljutiš, zbog njega si sišao s drveta. On ti je u stvari pomogao.”
Pouka: Nije uvijek loš onaj koji izaziva.
autor nepoznat